PFS Gradiška gotovo da više i ne postoji! Diktatura, samovlašće nekoliko pojedinaca dovelo je do toliko apsurdnih situacija, da je uopšte uspjeh kada se odigra utakmica na ovom području, pa makar i bilo kakva, sa ili bez službenih lica, jer u ovom savezu sve je poodavno otišlo do đavola…..

Poslednji u nizu mračnih scenarija jeste gašenje još dva kluba, Bisera iz Lišnje i Milana iz Kosjerova!

Ono što j tragično jeste da su oba kluba žrijebana u Međuopštinskoj ligi Prnjavor – Laktaši – Srbac, uz dva kluba koja se takmiče u banjalučkoj “bundesligi” Borac iz Šibovske i Mladost iz Bajinaca, pa već u prvom kolu imamo situaciju da od pet, tri utakmice nisu odigrane, i tako će biti svakog vikenda, ponekada i sve četiri utakmice!

Komesar za takmičenje Željko Babić vjerovatno i sam zna da je ta liga već od starta neregularna, ali to ljude koji vedre i oblače i ne zanima. Važno je uzeti putni nalog, nekoga usput kazniti, pričati mu bajke “kako će sve biti u redu” i tako ukrug. Milan je dojučarašnji regionalac, baš kao i prije njih Kladari, Mladost iz Seferovaca ili Potkozarje iz Aleksandrovca koji su se ugasili u saveznom rangu takmičenja, a da niko iz PFS Gradiška se nije niti počešao. Zato je Đoko Starčević zajedno sa banjalučkim poltronom Goranom Ćejićem išao spašavati Napredak iz Donjeg Šepka, i svi znamo kako se ta priča završila, gašenjem kluba iz Podrinja (koga su oni samo spasili).

Još tragičnija priča je bila sa Mladosti iz Bajinaca, koji su pored banjalučke lige žrijebani i u “Kajzerici”, pa je u prvom kolu Mladost trebala dočekati Bisere iz Čatrnje. Bila je dilema ko će u Bajince (samo za neupućene), da li tim iz Čatrnje, ili onaj iz Bronzanog Majdana (pravda uvijek u pravu). Kada su vidjeli da im kukurikanje i ne pomaže, brže bolje izbacili su Bajinčane u niži rang (fantomska liga Prnjavor – Lakaši – Srbac) i ponovo su ih žrijebali! Vjerovatno jedinstven slučaj u istoriji fudbala, pa makar i seoskog, a sve to je izašlo iz mozgova Mile Kovačević, Đorđa Starčevića, Miloša Brkića i još nekolicine poslušnika, koji su na taj način “ubili” fudbal, napravili duboke podjele i vjerovatno u bliskoj budućnosti napravili dobre predispozicije da ugase još nekoliko kolektiva, ili da ih “natjeraju” da traže spas u drugim savezima.

Do tada Gradiško, putuj, i ne okreći se za drugima, jer još uvijek niko im nije potreban. Kad shvate da ne mogu sami, tad će već biti kasno….