Grupa “Twins” je nastala davne 1993. godine , devedesetih godina bili su najpopularnija grupa, ali na vrhuncu popularnosti odlučili su da se povuku sa muzičke scene.

Za 30 rođendan grupe ispričali su nam kako je zapravo nastala ideja da se bave muzikom. I zašto nisu u Banjaluci snimane pjesme. Brat i sestra Kostrešević u duetu, a s nama je bio Nebojša.

Kako je zapravo nastala grupa Twins?

-Naša majka je prepoznala moj talenat već u mladosti, u Čelincu niti u banjalučkoj regiji nije bilo studija, pa smo preko moje sestre Manuele koja je poznavala Bajagu i instruktore snimili prvi album 1993. sa njima, a Manuela mi se slučajno pridružila sa pratećim vokalima i eto postade ja iznenada tada popularan, a i Twins….

Da li ste se bavili muzikom u Ukrini?

-Da, već sa 5 godina,čak sam pjevao pjesmu od Ere “Nisam majstor da napravim bure” na jednom takmičenju i osvojio sam 1. mjesto, a najveći hit grupe Twins sa Erom i jeste ,”Plavi slon”. Zato sam i obradio tu pjesmu Bure poslije 20-ak godina i evo i danas je slušana.

Kako ste se počeli baviti ozbiljnije muzikom?

-Čuo sam pjesmu “Sa trinaest sam popušio prvu pljugu, a posle prve odma i drugu..”I tako ti započnem svirati gitaru uz naše rock pjesme “Riblja Čorba”, “Bijelo Dugme”, “Zabranjeno pušenje”, ” Atomsko sklonište”, itd…. I malo po malo postanem muzičar.

Ko je zaslužan što je grupa imala hitove?

-Pjesme sam ja birao, a da bi se hitovi realizovali učestvovao je veći tim ljudi koji su vjerovali u te projekte, od spotova, aražmana itd. Danas sam im svima zahvalan.

Sjećate li se detalja nekih oko snimanja prvog albuma?

-Da, imao sam pirsing na levoj bradavici sa dve kuglice i jedna kuglica je pala na pod. Prekinuli smo snimanje i svi je trazili i vikali kuglice gde si, kuglice gde si se sakrila. Više smo tražili tu kuglicu nego snimali. Saša Lokner je tada bio glavni zabavljač u studiju.

Gdje je snimana muzika u Vaše vrijeme?

-1993. na Banjici u Beogradu, 1995 u Beogradu Pink studiu. 1997 album “Palim se na Suze” u Švajcarskoj u Sent Galenu, a zatim ostale ponovo u Beogradu u profesionalnim studijima. Od našeg povratka radim svu muziku u Sent Galenu sa producentom, Bogdanom Ioan iz Rumunije, a većinu pjesama pisao je Darko Mitrović, inače naš Banjalučanin. Moram da dodam i to, pošto sam roker u duši da mi se ostvarila životna želja iz djetinstva iz da mi je moj drug i banjalučki menadžer, Zoran Đurić namjestio priliku da mi Bora Čorba napravi pjesmu na šta smo ponosni.

Kako danas žive muzičari, jeste li zaradili išta od muzike?

-Oni aktuelni bolje, manje aktuelni slabije, a mi smo tu negdje između….

Pratite li muzičku scenu na Balkanu?

– Da, da bi radio po klubovima moram biti u toku, evo upravo preslušavam Karlu B. Twins planira ponovo da nastupa i snima tako da uvijek morate biti aktuelni.

Kakav je život ?

-Nepredvidljiv! Nikada ne bih bio svjestan šta je toplo, a da nisam dodirnuo hladno, takođe ne bih bio svjestan visokog da nisam vidio nisko. Tako sam kroz život prolazio i prepoznavao sebe ko sam, a ko nisam. Čovek kada bude prevaren postavi sebi pitanje “Hej!! Ali ja nisam takav”!! Nekad u bijesu provodio godine, a sada sam shvatio da su to nasa ogledala da se iskustveno prepoznamo ko smo, sta jesmo, a šta nismo. Zakon uzroka i posljedice ipak sada prepuštam višoj sili, svako će žnjati ono što sije.

Prepoznaju li Vas na ulici?

-Često….Pa ono kao budu ljudi u fazonu “Joj smijem li da te pipnem?!” A, ja šta ću, pa kažem samo lagano….

Kako si zadovoljan karijerom?

-Taman smo krenuli sa promocijom nakon 10 godina pauze i dođe nam virus korona u posjetu. Mislim da vrijedno učimo strategije novih generacija od marketinga, instagrama, tiktoka, itd.

Mislite li da ste mogli više, imate li još neku ambiciju?

-Radili smo nekada prilično mnogo što i nije valjalo, ali opet kažem: bez iskustva nema napretka….

Dolazite li u rodni kraj?

-Naravno, redovno. Prije čak i češće dok je otac bio živ. Od kako njega nema, ni Ukrina nam više nije ista… Posvetili smo mu pjesmu “Stari moj” neke scene su snimane u spotu i kod nas.

Banjalučka regija ima dosta muzičara koji su morali otići u Beograd da bi uspjeli, šta to nedostaje našim muzičarima, glumcima pa moraju u Beograd da bi uspjeli i proslavili se?

-Cijela mašinerija se nalazila u većim gradovima, poput Beograda, Zagreba ili Sarajeva… Možda i Banjaluka dođe do izražaja, nadamo se…

Planirate li neke projekte u budućnosti, možda neki spot u Banjaluci ili Čelincu?

-Da, radili smo spot za pjesmu “Stari moj” u Kulašima na rijeci Ukrini i neke scene u Prnjavoru. A voljeli bismo i biće sigurno nešto u Banjaluci!