Stanovnike Mrkonjić Grada, a posebno ljubitelje fudbala, pristalice Fudbalskog kluba Sloboda potresla je vijest o smrti Mehmeda Dedića- Žutog. Jednog od najboljih fudbalera u istoriji FK Sloboda!

Velikog fudbalera, još većeg čovjeka! Ponikao je na “Lukama”, nosio dres Slobode dvadesetak godina! Bio je virtuoz sa čarobnim driblingom i sjajnim šutevima! Pogađao je protivničke mreže iz svih pozicija, a specijalnost su bili golovi i iz slobodnih udaraca. Kopačke nije nikada objesio o klin, nego se po završetku igračke karijere 80-tih godina prošlog vijeka posvetio trenerskom poslu. Stvaranju novih fudbalskih asova na “Lukama”!

Volio je Slobodu i gotovo da nije propustio na “Lukama” ni jednu Slobodinu utakmicu.

Njegovim stopama krenuli su sin Saša, izvanredan fudbaler i unuk Sandro!

Bolje rečeno cijela porodica Dedic je fudbalska i živjela je za fudbal! I Mehmedov brat Šefket bio je izvanredan fudbaler.

Gledao sam Slobodine utakmice, još kao klinac. I oduševljavao se igri Žutog. Baveći se novinarski poslom godinama sam se družio s Mehmedom. Uvijek mi je bio pri ruci, od pomoći. Nekoliko godina smo bili članovi opštinske komisije za izbor najboljih sportista opštine Mrkonjić Grad. Zahvaljujući našim prijedlozoma zahvalnice je dobilo mnogo bivši Slobodinih fudbalera, trenera, članova uprave kluba!

Bilo je zadovoljstvo poznavati, sarađivat, družiti… se sa Žutim!

Prije izvjednog vremena smo se sreli, tu negde kod Gašića kuće. Popričali! Pitao me za Slobodu, kako ide u šampionatu?

Pričali smo i o nekim planovima na “Lukama”!

Veselili se svakoj novoj investiciji na stadionu.

Mrkonjić Grad je tužan! I oprašta se od velikog fudbalskog majstora, a ako napišem još većeg čoveka!

Nadam se da mi niko u Mrkonjiću neće zamjeriti!

Žuti je prije svega bio veliki čovjek, pa onda sportista i fudbaler!

Slava ti Mehmede i počivaj u miru!

S. Dakić