Tačno na današnji dan 12. decembra prije 30 godina, te ratne 1993. godne, ekspedicija Fudbalskog kluba Borac izbjegla je veliku tragediju!

Vraćajući se iz Šida, gdje su igrali u takmičenju SR Jugoslavije, na “koridoru života”, negdje kod Modriče, dogodila se saobraćajna nesreća. Autobus sa igračima Borca udario je u automobil koji je stajao na sred puta, potpuno neosvjetljen (oko 20.00 časova)! Od direktnog udaraca autobus je sletio sa puta, i strmoglavio se prema rijeci Bosni. Igrači u nevjereci izlazili su iz autobusa kroz razbijene šajbe, prije nego što je autobus došao do vode. Činjenica je da je zemlja zaustavila potpuni sunovrat, jer da je autobus završio u rijeci, pitanje je da li bi iko od igrača preživio udes.

Ovako, najgore su prošli, tadašnji trener Nenad Gavrilović, te prvotimac Stojan Janjetović. Neno je zadobio otvoreni prelom noge i ruke, a Stoletu je iskočio zglob, obojica su bili u prednjem dijelu autobusa. Završili su prvo u dobojskoj bolnici, potom u Banjaluci, ali na svu sreću rane su brzo zarasle, ostalo je samo gorko sjećanje na događaj, koji se mogo pretvoriti u tragediju neslućenih razmjera. Nekako je i ta vijest u ratnom vihoru i ludilu tog vremena prošla nezapaženo, jer glave su se gubile na sve strane u tom vremenu.

U autobusu je tada bio i Milorad Bilbija, a sadašnji šef Stručnog štaba Vinko Marinović, tada prvotimac Borca, sa još nekoliko igrača (Peulić, Latinović, Đukić, Ljubojević, Dragić) nisu igrali taj meč u Šidu sa pančevačkim Dinamom (2:2). Tada su za “crveno-plave” pogodili Trnić i Zrilić.

Tri decenije, kao da je juče bilo. Neponovilo se, ali bolna sjećanja ostaju zauvijek…..