Mnogi „naši“ kadrovi su u zajedničkim organima Fudbalskog saveza BiH. Iako nominalno dolaze i predstavljaju Fudbalski savez RS, to se po njihovom djelovanju, ne može zaključiti. Naprotiv.

Boravak u udobnim foteljama Saveza u Sarajevu, donosi brojne privilegije, uticaj, ali i želju da se tu što duže ostane, često i po svaku cijenu, ne birajući sredstva. Lični interes je glavna misao vodilja, a sve drugo, klubovi, igrači, matični savez, nisu ni među njihovih deset prioriteta.

Klubovi iz RS su proteklih sezona, najviše puta bili oštećeni sudijskim greškama. Već se može pretpostaviti da će tako biti i ovoga proljeća, pogotovo zbog činjenice, da osim Borca, svi ostali klubovi su u grčevitoj borbi za opstanak. Međutim, ranijih sezona, „naši“ počev od sudija, preko kontrolora do članova Komiteta za suđenje i sudije, nisu reagovali.

O selektorima posljednjih dana je bilo dosta riječi. Sasvim opravdano. Umjesto da, u svojim spiskovima, bude dosta igrača iz Republike Srpske, jer su baš, do juče vodili klubove u Srpskoj i sigurno bolje upoznati sa kvalitetima fudbalera iz Srpske, ali ispada obrnuto, da su više pratili dešavanja u Federaciji BiH.

To samo pokazuje da jedan nakaradan sistem predlaganja „podobnih“ umjesto sposobnih i stručnih, dovodi do odumiranja fudbalskih klubova, jakih sredina. Opšte je poznato, da bi se neki igrač mogao bolje prodati u inostranstvu, jedan od prvih uslova je da u svojoj biografiji ima nastup u nekoj reprezentativnoj selekciji, a klub dobiti nešto novca da može preživiti. A kako da se to desi, kad naši fudbaleri lakše izbore dres u nekoj reprezentativnoj selekciji Srbije, gdje je neuporedivo veća konkurencija, nego u BiH, pogotovo u selekcijima koje vode „naši“ selektori i gdje je igrače iz klubova iz Srpske teško je pronađi i pomoću mikroskopa.

To mora sve da zabrine u Srpskoj, jer ispada da se ovdje ne igra, niti se ikada igrao, kvalitetan fudbal, a ipak nekada su prvaci BiH bili: Borac iz Banja Luke, Modriča, Leotar…