Svojim iskazom i željom da bude svjedok saradnik, Kemal Čaušević, bivši direktror Uprave za indirektno oporezivanje u vrtlog milionskih afera stavio je krem BiH društva, ali i Republike Srpske, pogotovo onaj politički dio. Naš portal došao je do ekskluzivnog izvještaja Čauševića, koji ćemo podijeliti sa vama u narednih nekoliko nastavaka, a zbog autentičnosti dokumenta, on je podijeljen baš onako kako je Čaušević i otkrivao detalje:

Nikola Špirić kao predsjednik Vijeća ministara BiH, potom ministar finansija i istovremeno i predsjednik Upravnog odbora ima je dosta uloge kod nezakonitog zapošljavanja ljudi u UIO-e u smislu da je od mene tražio da neki ljudi budu zaposleni, a ja sam morao osmišljati načine kako da ti ljudi budu zaposleni. Konkretno zatražio mi je u Tuzli po prezimenu dva lica Salković, a tako se djevojački preziva njegova supruga, koja je porijeklom iz Tuzle, potom 10-tak osoba iz Drvara koji mi je spisak imana čak i potpisao Špirić i kojeg i dan danas imam i mogu ga predati, a to zapošljavanje sam ja čak problematizovao i prekinuo im ugovore o radu, jer je ispalo da oni ne rade u Upravi, nego čuvaju i održavaju Špirićevu kuću, a vode se na radu u UIO-e. Takav je slučaj sa čovjekom, kojem je Špirić prema vlastitim riječima dao novac za obnovu kuće, a taj brine o njegovom imanju.

Što se tiče “Marinković Comerca” čiji je vlasnik Goran Marinković, a već sam o njemu govorio i o onih njegovih 500.000 maraka povrata na Špirićev zahtjev, to je osoba koja ima specijalni odnos sa Nikolom Špirićem i Špirić mu koristeći svoj položaj konstantno pomaže. Marinković je bio pod predmetom naše istrage u isto vrijeme za praktično iste stvari kao poznati slučaj “ Čago” u kojem je podignuta optužnica, a nakon izvještaja koji smo mi podnijeli. Marinković je radeći na isti način, takođe bio predmetom naše istrage i podnijeli smo protiv njega izvještaj. Međutim, sumnjam da je Marinković od strane određenih krugova zaštićen, jer ta istraga nikad nije završena i provedena, a neki od razloga su i meni poznati. Marinković je došao na razgovor u hotel “Šeher” u kojem sam ja boravio, a primio sam ga na zahtjev Nikole Špirića i prvobraniteljice Dragice Miletić, koja me je zamolila da primim Marinkovića koja je u principu prenosila riječi Nikole Špirića, sa kojim sam ja imao zategnute odnose. U tom razgovoru koji je Marinković imao sa mnom, on je pokazao zabrinutost za svoju sudbinu i bojao se da će odmah nakon “Čage” i on biti uhapšen i pitao me je da li je on na redu, a vjerovatno kako bi olakšao svoj položaj ispričao mi je o svojim saznanjima u slučaju koji sam pokrenuo poslije toga, a nakon čega me je i sama glava zabolila u slučaju Kekerović. On je meni tad i priznao da ima nešto njegove krivice, a da je to manje,  u odnosu šta radi Kekerović. Nakon ovog sastanka predmet Marinković je zamro, a u “Holidey Innu” sam imao sastanak sa Dragicom Miletić i tužiteljicom Dragicom Glušac, koja je zadužila taj predmet, a u pogledu Gorana Marinkovića. Nemam saznanje da li je tu bilo ikakvih zloupotrba sa strane tužiteljice, ali predmet nije završen. Bojim se da iza svega toga stoji Nikola Špirić. Goran Marinković mi je otvoreno rekao da plaća Nikolu Špirića, jer mu se isti nameće.

Slijedeći slučaj o Špirićevim vezama ima možda i najveće posljedice za BiH, a u tom slučaju imam i materijalnih dokaza da su bezbjedonosne službe Srbije intezivno radile na mom rušenju i stavljanju pod kontrolu UIO-e pod interese, pa se može  otvoreno reći srbijanske politike, jer financijski aspect privrede BiH od velikog značaja je za Srbiju. Prema mom stavu i dokazima koje posjedujem, BIA je instalirala program mog rušenja, a u tom su učestvovali BIA-ni agenti u BiH, i u Srbiji. Vodeći mislilac projekta “Sindikat” je Špirić, a operativac Osmić. Kad napravite analizu onoga što ću vam predati, a to su čak i neki od presretnutih razgovora koje je BIA presretala, a ja sam tertian u njihovom materijalu kao osoba pod šifrom “Alfa” bit će vam štošta jasno. Neke od informacija sam prenio Morisu Pauela koji je čovjek odavde i zove se Muris Polo, a tu dokumentaciju pokazao sam i jednom od zamjenika Raffi Glegorijana koji se zove Erik, te Almiru Džuvi, Kolegiju SDA-a.

U ovim presretnutim dokumentima vidjet cete da je u jednom razgovoru izgovoreno kako su razotkriveni i da trebaju preći na stari način komunikacije, a to se desilo odmah nakon Erikovog razgovora sa mnom. Posljedica je takva da je mojim odlaskom kontrolom nad finansijskim aspektom Uprave preuzela u potpunosti Srbija, a preko srpskih kadrova u UIO-e, te više Bošnjaka i Hrvata koji su radili za srbijansku obavještajnu službu.

Kemal Causevic

Dokumentacija koja se odnosi na ovo o čemu sam govorio je već u vašem posjedu, obzirom da ste je izuzeli i nalazila se u mom telefonu, a ja to imam i u kopijama. Negdje oko 2007. godine, imao sam saznanje o nezakonitim radnjama Gorana Marinkovića, šefa CI Banja Luka, koji se eto slučajno zove Goran Marinković – Špirićev prijatelj, o kojem sam već govorio. Pripremio sam njegovu smjenu i praktično ga smijenio i onda su prema meni intervenisali i Anes Sadiković i Nikola Špirić. Nikola Špirić me je zvao telefonom i zahtjevao mi da ne smjenjujem Gorana Marinkovića dok se on ne vrati sa puta, a nekoliko godina kasnije Luka Arežina mi je potvrdio da je on bio prisutan tom razgovoru kada me je zvao Nikola Špirić.

Dolazio mi je takođe i Anes Sadiković  molio me da ne smjenjujem Marinkovića, odnosno da mu ne razvaljujem posao kako mi je rekao.

Što se tiče Marinkovića, moje informacije bile su da on firmama “Janus” i “Nono” omogućava povoljnije carinjenje u smislu brzine, a bilo je informacija da prima novac. Između ostalog takve informacije sam dobio od koleginice Tee Tomić.

 

U nastavku

Tihićevi orasi iz Ukrajine

Svakog dana objavljivaćemo transkripte Kemala Čauševića, a u sledećem nastavku čitaćete kako se Sulejman Tihić preko  Uprave za Indirektno oporezivanje i svog sina zaposlenog na prelazu u Šamcu obogatio na uvozu orasa iz Ukrajine. Čitajte “Pravdabl.com” i saznajte istinu koja je skrivana od vas,….