Za njega kažu da je jedan od najvećih talenata Srpske. Dejan Bosančić, prvotimac Željezničara Sport Team. Iako je tek napunio 18 godina (1998), već dvije sezone bori se sa seniorima, kako Željo napreduje iz ranga u rang, tako i Dejo preskače barijere i postavlja sebi sve više i više ciljeve.

– Od prvog dana sam u OFK Sport Team. Došao sam u balon 2007. godine, i eto tu sam i sada, od cicbana do seniora. Odrastao sam uz Radomira Popovića, koji mi je dao fudbalski pečat. Izdvojio bi tu i Bogdana Krnojelca, a sada je prava milina raditi sa Branislavom Krunićem. On sve zna, za njega u fudbalu nema tajni, i siguno da imamo privilegiju što pored sebe imamo takvog fudbalskog znalca – započinje priču Bosančić.

On je klasični igrač sredine terena, nekadašnja desetka, koji se sa loptom igra, nekada i zaigra,…Ove sezone upisao se i pet puta u strijelce, prošle devet puta, a asistencije i ne broji, njih ima najviše.

A na “Pregrađu” kuju šampionske planove. Lideri su drugoligaškog Zapada, tu imaju namjeru i da ostanu.

– Mislim da ćemo ući u Prvu ligu. Biće teško, ali sve zavisi od nas. Imamo najbolju, ali i najmlađu  ekipu, uslove odlične, i vjerujem da možemo prvi kroz cilj. Pored mene  tu su Marković, Pavlović, Tadić, Šaula, Čolić, … sve igrači koji su prošli našu školu. Mislim da smo po tome prepoznatljivi, jer svi prvotimci izuzev Krunića krenuli su u OFK Sport Team , i eto, i sada su tu – napominje Dejan Bosančić, koji je učenik četvrtog razreda Elektrotehničke škole u Banjaluci.

Tvoja generacija napravila je veliko rivalstvo sa Borcem. Ti dueli su više od utakmice?

– Svako se za svoj klub bori, to je valjda normalno. Van terena smo dobri, idemo u školu, izlazimo u grad, družimo se, pričamo o utakmicama, ligama, funkcionišemo sasvim normalno. Ipak, ne bi mogao igrati za Borac. To bi smatrao izdajom OFK Sport Team. Možda to zvuči prepotentno, ali tako se današnje mlade banjalučke generacije odgajaju. Siguran sam da će ovo rivalstvo prerasti vrlo brzo i u seoniorskoj konkurenciji. Eto, nas na ljeto u eliti, ako nam Borac pobjegne, stići ćemo ga za godinu i po, jer mi nemamo namjeru stati, do kraja, do titule u Premijer ligi. Mi na “Pregrađu” svakodnevno pričamo o Evropi. Ta priča je realna i znamo da je put do toga trnovit preko fudbalski jakih, Ozrena, Žeravice, Novog Grada, Trna, ali ko uspješno prođe taj put postaje veliki.

Onda nije teško zaključiti koja ti je pobjeda najdraža u dosadašnjoj karijeri?

– Hahahah, pa naravno Borac. Deklasirali mo ih ljetos u polufinalu Kupa Grada Banjaluka sa 5:1. Mislim da je to moja najbolja partija, i po završetku meča dobio sam dugotrajan aplauz. Bilo je to veliko zadovoljstvo, kakvih hoću još.

A, šta je kranji cilj, pored Evrope na “Predgrađu”?

– Veliki san je Barselona. Pratim sve utakmice. Znam da je “Nou Kamp” daleko, ali nada umire zadnja. Vjerujem da ću dobiti priliku da se pokažem i dokažem na velikoj sceni, a onda kako mi bude.

Imaš li još kakav hobi pored fudbala?

– Nema šanse! Fudbal me jedino zanima. To mi je i posao, i zadovoljstvo. I uvijek će biti, jer sebe vidim samo uz loptu.