Arhimandrit Gavrilo, iguman manastira SPC-a Lepavina u Hrvatskoj, upokojio se danas nakon duže bolesti.

Otac Gavrilo bio je jedan od najpoznatijih duhovnika Srpske pravoslavne crkve. Monaški se podvizavao na SvetojGori, kao sabrat manastira Hilandar, odakle je došao u zapustjeli manastir Lepavinu, koju je obnovio danonoćnim trudom i molitvom. Otac Gavrilo ostaće upamćen kao molitvenik, misionar i duhovnik .

Životopis oca Gavrila (Vučkovića)

Arhimandrit Gavrilo (Vučković) stupio u manastir za iskušenika krajem aprila 1961. godine. Rođenje  23/10. maja 1944. godine u selu Duboka, opština Kučevo (kod Požarevca) od oca Dušana i majke Dušanke. Svetovno ime Bora. Prvi manastir Tuman, pa Rajnovac. U manastiru Preobraženje bio je polaznik monaške škole.

Zamonašen je u rasuna Veliku subotu 1964. godine u manastiru Rakovici. Čin postriga izvršio episkop Sava moravički, a priveo ga arhimandrit Milutin, kasnije episkop timočki, po završetku Bogoslovsko-monaškog seminara školske 1963./64. godine. Po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Germana, iste godine odlazi u manastir Pećku Patrijaršiju.

Od 23. septembra 1965. do 11. marta 1967. na odsluženju vojnog roka u Skoplju. Po povratku iz vojske prelazi iz Eparhije beogradsko-karlovačke u raško-prizrensku i biva pričislen u bratstvo manastira Visokih Dečana. Iste 1967.godine bio rukopoložen u čin je rođakonaod episkopa raško-prizrenskog gospodina Pavla na dan svetog Stefana Dečanskog. Provevši od 21. marta 1967. do 10. marta 1971. u manastiru Visoki Dečani, po ličnoj molbi dobio kanonski otpust za prelazak u manastir Hilandar na Svetoj Gori (Grčka).

U Hilandar stiže 12. marta 1971. godine. Dodeljuje mu se poslušanje črednog đakona i prosforara. Kasnije sa poslušanja prosforara na poslušanje gostoprimca, prvo pri kancelariji i Saboru staraca (opšta uprava) i posle na duže vreme gostoprimac za opšte manastirske goste. Rukopoložen za jeromonaha 26. januara 1980. godine, na dan svetih mučenika Ermila i Stratonika.

Čin hirotonije izvršio episkop rodostolski G. Hrizostom, titularni episkop Vaseljenske patrijaršije sa sjedištem u Kareji (Sveta Gora). Odmah primio novo poslušanje – čredni jeromonah u crkvi. Na manastirsku slavu Sveto Vavedenje 1981. godine u toku bdenija postrižen u malu shimnu sa istim imenom Gavrilo. Postriženje izvršio episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije (Kačavenda), a priveo, kao duhovni otac, starac proiguman Nikanor. Po blagoslovu Uprave manastira Hilandara, boravio godinu dana, od marta 1983. do marta sledeće 1984, kod duhovnika starca Kirila u keliji svetog Nikolaja – Belozerska, među Grcima.

Po blagoslovu duhovnika starca Nikanora i po ličnoj molbi dobio opšti kanonski otpust i vratio se u Srbiju. U manastiru Banja, kod Risna (Crna Gora), proveo mesec dana, a u Boki Kotorskoj kod protojereja stavrofora, arhijerejskog namjesnika za Boku Kotorsku oca Moma Krivokapića, tri meseca. U avgustu 1984. godine kanonski primljen u Eparhiju zagrebačko-ljubljansku. Dana 17. avgusta 1984. godine primio upravu manastira Lepavine i parohiju manastirsku. Na Veliku Gospojinu – Uspenje Presvete Bogorodice, 1994. godine, NJegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije G. Jovan na Svetoj arhijerejskoj liturgiji proizveo ga u čin arhimandrita.

Tokom građanskog rata (1991-1995) ostao je u manastiru. U svom pastirskom radu poznat je po korištenju modernih tehnologija dostupnih putem interneta za duhovno-misionarski rad. Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve izabrao je oca Gavrila da izvuče kovertu sa imenom novog Patrijarha januara 2010. godine. Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve formirao je krajem 2014. godine Misionarsko odjeljenje, izabravši oca Gavrila kao jednog od njegovih dvanaest stalnih članova.

Po blagoslovu Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita gospodina Porfirija, arhimandrit Gavrilo (Vučković) učestvovao je na „Prvom Međunarodnom simposijumu o digitalnim medijima i Pravoslavnoj pastirskoj brizi“, koji je održan od 07 do 09. maja 2015. godine u Atini uz učešće 75 stručnjaka, pravoslavnih sveštenika i mirjana iz 21 zemlje.

V. Đurđević