Fudbaleri Borca sutra će krenuti u sedmu evropsku odiseju, ne računajući Mitropa kup, koji su Banjalučani osvojili 1992. godine, a duel protiv Kluža u Rumuniji, koji se igra od 19 časova na stadionu “Konstantin Radulesku”, 15. je zvanična utakmica Banjalučana na međunarodnoj sceni.

Nezahvalno je prognozirati koliko Borac može u dvomeču sa Rumunima, ali sigurno da bi plasman u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona bio najljepši poklon klubu za 95. rođendan, koji je proslavljen juče.

Od prvog nastupa 17. septembra 1975. godine, kada su za rivala imali Rimelanž iz Luksemburga, pa sve do susreta sa portugalskim Rio Aveom, “Glas” je uvijek bio uz krajiškog fudbalskog velikana, što pokazuju i isječci iz novina u kojima je opisano svih 14 prethodnih evropskih duela.

Petarda Ibrahimbegovića i  rušenje velikog Anderlehta

Prvi nastup u Evropi Borac je izborio kao finalista Kupa Jugoslavije 1974. godine. Banjalučani su tada u finalu poraženi od Hajduka sa 0:1, a Splićani su na kraju sezone postali i šampioni, što je značilo da će “crveno-plavi” nastupiti u Kupu pobjednika kupova. Prvi evropski nastup imali su 17. septembra 1975. godine, kada je na Gradskom stadionu gostovao Rimelanž iz Luksemburga. Iako je bilo jasno da su domaćini veliki favoriti protiv amatera iz Rimelanža, niko nije očekivao da će ih u prvom meču torpedovati sa čak devet golova u mreži, uz maestralnu partiju Muhameda Ibrahimbegovića Fišera.

– Cijela Banjaluka je to proljeće navijala za Hajduk da postane šampion i da tako mi izborimo Evropu. To se i desilo, i našoj sreći nije bilo kraja. Utakmica sa Rimelanžom bila je evropski debi iz snova, pogotovo za mene, koji sam postigao pet golova. I u revanšu smo pružili dobru partiju, slavili sa 5:1 i prošli dalje – prisjetio se Ibrahimbegović.

U drugom kolu čekao ih je tada jedan od najboljih evropskih klubova, belgijski Anderleht.

– U prvom susretu u Briselu smo poraženi sa 0:3, ali smo mogli ostvariti bolji rezultat, jer smo promašili nekoliko lijepih prilika. U revanšu smo pobijedili sa 1:0. Opet sam postigao gol i sa šest pogodaka bio jedan od najboljih strijelaca Kupa pobjednika kupova te sezone. Možda smo mogli proći i Anderleht, ali ne smije se zaboraviti da su oni bili pobjednici te sezone u ovom takmičenju i da im je poraz od nas bio jedini te godine – dodao je Fišer.

Imao je poruku i za sadašnju generaciju Borca, koja igra protiv Kluža.

– Moraju da odigraju hrabro i nemaju se čega bojati. I oni su od krvi i mesa. Jedino na taj način mogu proći Rumune – naglasio je Ibrahimbegović.

Sramno suđenje Lundgrena

Borac je u sezoni 1987/88. osvojio Kup Jugoslavije poslije neočekivane pobjede nad Crvenom zvezdom u finalu od 1:0. Uspjeh je bio veći jer je za sva vremena ostalo upisano da su Banjalučani jedini klub koji se kao drugoligaš domogao pehara. Za rivala u prvom kolu Kupa pobjednika Kupova dobili su Metalist iz Harkova, a prvom susretu odigranom 7. septembra 1988. godine na Gradskom stadionu Borac je savladao predstavnika Sovjetskog Saveza sa 2:0. Svi su očekivali da se u revanšu može  izboriti plasman u drugo kolo, ali je uslijedio visok poraz, 0:4 i plasman u narednu rundu takmičenja ostao je san. Jedan od onih koji su najviše kumovali neuspjehu bio je švedski sudija Hakan Lundgren, koji je isključio Milorada Bilbiju, ali i dosudio nepostojeći penal za ekipu koja sada igra u Prvoj ligi Ukrajine.

– Pred prepunim Gradskim stadionom smo odigrali stvarno dobru utakmicu i slavili sa 2:0, uz veliki broj promašenih prilika. Iako smo znali da igramo protiv dobre ekipe, vjerovali smo da može u drugo kolo. Međutim, u revanšu nas je švedski sudija “izmasakrirao” i jednostavno nismo imali ni promil šanse da prođemo dalje – naglasio je Stojan Malbašć, tadašnji fudbaler Borca, a danas predsjednik Banjalučana.

Osim što su se oprostili od Evrope, Banjalučani su drastično kažnjeni. Morali su da plate 35.000 švajcarskih franaka zbog incidenta u Harkovu. Golman Ante Jakovljević dobio je osam, a Milorad Bilbija jednu utakmicu neigranja. Pomoćni trener Nenad Gavrilović dobio je zabranu od pet godina sjedenja na klupi, a predstavnik kluba Živko Stanić tu dužnost neće moći obavljati tri godine.

Post prekinut poslije 22 godine

Na sljedeći plasman Banjalučana u Evropu čekalo se pune 22 godine, a tada je Borac 2010. kao pobjednik Kupa BiH izborio plasman u drugo kolo kvalifikacija za Ligu Evrope, gdje im je rival bila Lozana. Minimalan poraz u Lozani, 0:1 i 1:1 u revanšu bili su nedovoljni da se učini korak dalje. Naredne sezone Banjalučani su kao prvak BiH igrali u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona, gdje su eliminisani od Makabija iz Haife. U prvom susretu u Izraelu bilo je 5:1 za domaćina, a u revanšu Pirova pobjeda Banjalučana od 3:2. Naredne sezone Borac je bio treći u Premijer ligi BiH, što mu je bilo dovoljno da treću godinu zaredom izbori plasman na međunarodnu scenu, a protivnik u prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope bio je Čelik iz Nikšića. Na Gradskom stadionu bilo je 2:2, u revanšu 1:1 i zbog više golova u gostima Crnogorci su prošli dalje.

– Banjaluka i Borac stvarno su dugo čekali na plasman u Evropu i onda smo tri godine zaredom u tome uspjeli. Protiv Lozane smo u prvom susretu propustili nekoliko prilika i to nam se osvetilo, dok smo protiv Makabija u Haifi vodili sa 1:0 i onda smo neshvatljivo za samo 12 minuta primili četiri gola. U revanšu smo poveli, potom nam nije suđen penal, pogodili smo i stativu, a onda su Izraelci izjednačili i tu je bio kraj naših nadanja. Možda, najveća sramota je bio dvomeč sa Čelikom, u kom smo bili apsolutni favoriti, ali to nismo opravdali na terenu i zasluženo smo ostali bez plasmana u drugo kolo – rekao je Draško Žarić, koji je u te tri sezone odigrao svih šest evropskih utakmica.

Prekinut post dug 45 godina

Banjalučani su i prošle sezone kao četvrtoplasirani u Premijer ligi obezbijedili plasman na međunarodnu scenu. Zbog pandemije virusa korona u prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope igran je samo jedan susret, u kojem su “crveno-plavi” bili domaćini Sutjesci iz Nikšića, koju su savladali sa 1:0 golom Stojana Vranješa i tako poslije 45 godina dugog posta obezbijedili prolaz u narednu rundu takmičenja. I drugom kolu igrao se jedan susret, a Borac je ponovo bio domaćin, ovog puta portugalskom Rio Aveu. Banjalučani su se hrabro nosili protiv favorizovanog rivala sve do samog finiša susreta, a onda su praktično u sudijskoj nadoknadi primili dva pogotka i tako završili svoju šestu evropsku odiseju.

– Bili smo presrećni što smo uspjeli poraziti Crnogorce i na taj način prekinuti taj dugi post. U meču sa Portugalcima odigrali smo zaista hrabro, ali nam je u finišu koncentracija jednostavno popustila i to su znatno iskusniji igrači protivniče ekipe znalački kaznili – naglasio je Siniša Dujaković, koji je nastupio u oba susreta.

Ovaj defanzivac biće u kombinaciji i za duel protiv Kluža.

– Maksimalno smo motivisani i sigurno je da ćemo dati sve od sebe. Ne želimo da razmišljamo puno o rivalu, njegovoj snazi i uspjesima prethodnih sezona. Želimo samo da se koncentrišemo na svoju igru, a da li će to biti dovoljno da uradimo nešto više, ostaje da se vidi – rekao je Dujaković.

Mitropa kup

Fudbaleri Borca su u jeku ratnih dešavanja 1992. godine bili učesnici nezvaničnog evropskog takmičenja Mitropa kupa, u kojem su nastupili predstavnici srednjovropskih zemalja, i iz italijanskog grada Fođa, gdje je odigran turnir, kući su se vratili sa pobjedničkim peharom. Banjalučani su u  polufinalnom okršaju odigranom 27. maja savladali domaćina Fođu poslije boljeg izvođenja penala sa 6:4 (2:2), a u finalu, odigranom dva dana kasnije, bili su bolji od mađarskog Vašutaša. Interesantno je da su i u okršaju za pehar slavili poslije boljeg izvođenja penala sa 6:4 (1:1).

“Glas Srpske”