Kapiten i trener drugoligaša Slobode iz Mrkonjić Grada Igor Mirković, koji je pri kraju igračke karijere zadovoljan onim što je ostvario na fudbalskom terenu. Svjestan je da je mogao i daleko više, ali kaže da u pojedinim trenucima nije bio ni miljenik sreće.
Svojevremeno je dobijao poziv da zaigra za mladu reprezentaciju BiH, tri puta je bio na pragu dolaska u banjalučki Borac, nekoliko puta je trebao otići u inostranstvo, ali od svega toga ništa se nije desilo.
– Dok su bili treneri na Gradski stadion su me zvali Zoran Smileski, Vlado Jagodić i Branislav Krunić, ali se uvijek nešto ispriječilo u posljednjem momentu. Nekom nisam bio po volji i tu je bio kraj. Naravno da bih volio da sam zaigrao u Borcu, ali nisam opterećen time. Slične stvari su bile i kada sam trebao u inostranstvo. Bilo je ponuda iz Poljske, Češke, Slovačke, Izraela, Irana, ali jednostavno nije mi bilo suđeno – rekao je Mirković, koji već ima položenu trenersku B licencu i nastavlja sa usavršavanjem.
Vrstan tehničar od početka karijere je krasio mirnoćom i staloženošću na terenu, a u brojnim klubovima gdje je igrao uvijek je bio među glavnim zvijezdama tima.
– Fudbal je za mene oduvijek bio dio svakodnevice, jednostavno stil života, nešto bez čega ne bih mogao. Formirao me kao zdravu ličnost i na to sam izuzetno ponosan. Zato sam se trudio, gdje god sam igrao da ostavim dobar utisak – rekao je Mirković.
Sve je počelo u Vlasenici, gdje su njegovi roditelji izbjegli iz Sarajeva u kojem je rođen.
– Već sa 16 godina sam debitovao za prvi tim, a onda sam sa roditeljima otišao u Švedsku, gdje sam igrao za juniore AIK Stokholma i Sundsvala. Nismo se dugo zadržali na sjeveru Evrope i vratili smo se u Brčko, gdje sam odmah zaigrao za Lokomotivu, koja je te sezone jedini put igrala među prvoligašima. Poslije toga je uslijedo dolazak u Banjaluku i ugovor sa Slogom iz Trna, koja je tada bila prvoligaš – naglasio je Mirković, koji je u junu proslavio 35. rođendan.
U karijeri je igrao za četiri premijerligaška kluba Laktaše, Rudar Prijedor, Radnik i Kozaru. Sa njima je nastupio i prvoligaškoj konkurenciji, jedno vrijeme bio član Goražda, ponovo igrao u trnskoj Slogi i sada se skrasio u Slobodi.
– Ako moram da biram sigurno da mi je najljepše bilo u Radniku, a ništa manje ni u Laktašima, gdje sam igrao sa vrhunskih fudbalerima – nastavio je Mirković, koji je u karijeri odigrao više od 500 zvaničnih utakmica.
Uporedo sa velikim fudbalom Mirković je postao prepoznatljiv i po brojnim nastupima na turnirima u malom fudbalu. Bio je član nekadašnjeg futsal premijerligaša “Sokratesa”, igrao je u Prvoj hrvatskoj ligi za Brod, a sada je u ekipi Policajca, jedinom klubu iz Srpske, koji nastupa u Premijer ligi BiH u futsalu.
– Veliki fudbal je uvijek bio prioritet, a sa malim sam prekraćivao zimsku pauzu i to dosta uspješno. Ekipe za koje sam nastupao čak pet puta su bile pobjednici jednog od najvećih turnira na ovim prostorima, onog u “Boriku”, gdje sam bio proglašavan za najperspektivnijeg, ali i najboljeg igrača. Jedino nisam bio najbolji strijelac. Bilo je nagrada i iz Dervente, Prijedora, Kozarske Dubice, Broda… Sve u svemu sa onim što sam postigao igrajući fudbal, veliki i mali zadovoljan. Možda je moglo i bolje, ali nikada nisam tražio hljeba preko pogače – zaključio je Mirković.
Osvojio i “kocku”
Nedavno je Igor Mirković zajedno sa Nikolom Zecom trijumfovao na turniru u “Kocki” (nožni tenis), koji je odigran pred banjalučkom Robnom kućom “Boska”.
– Prijavili smo ekipu pod imenom “Prike” i osvojili prvo mjesto. Višak vremena otkako je počela korona često sam provodio na stadionu BSK-a sa prijateljima i tamo smo na taretanu igrali nožni tenis. Vrijedjelo je trenirati, ali je jasno da u “kocki” tehnika prije svega dolazi do izražaja – naglasio je Mirković.
“Glas Srpske”
Pa ti Omarska si glup kao noć prica se o mirnoci na terenu sa loptom i slično!
Nisi šutnuo mačku sa praga i dajete za pravo komentarisafi igraca koji je odigrao preko 500 tekmi prve i premijer lige!
Nije mogao u Borcu ali ih je pobjedjivao i sa Slobodom iz MG u prvenstvu RS, da ne pri am sa Radnik i Rudarom
Boro Boro… Već sutra ćeš za njega pričati kako je bezobrazan kada ode iz MG
Па можда ниси играо у Борцу зато што немаш људске квалитете. Како се понашаш по теренима није ни чудо што ниси нигдје отишао.
Zašto nisu mogli u Borcu zato što smo gdje smo. Bilbija, Kunić, Predragović , dalje da ne nabrajam, su bolji od većine iz prvih 11, ali sigurno neuporedivo bolji od većine od prvih 18. Pored toga bi bili i jeftiniji, najmanje za stan i hranu koju bi imali u porodicama. Neko ne zna zbrojiti 2 + 2.
Шта кажеш јефтинији ?Колико Билбија има у Зрињском… Не знам баш да би он био јефтинији од других у Борцу…
Nikada mi nece biti jasno, zasto u Borcu nikada nije bilo mjesta za momke poput Mirke, Ćuluma, Radoje…
Ti si malo pobrkao lončiće. Samo Mirka nije bio u Borcu. A o njegovoj smirenost, staloženosti i zdravoj osobi najbolje govore crveni kartoni kojih je bilo, a i biće još. Mora dotični da shvati da javno pričati o sebi nije što i pričati po kafanama. Ne pročitah ni jednu samo kritiku ili tako nešto. I to dovoljno govori.
Srećno Mirka, nadam se da ćeš biti dobar trener. Mlad si, samo se usavrši i navrijeme završi trenersku školu. Dobar si ti čovjek što je najbitnije za uspjeh, a naročito u sportu. Živio.