Iako je član Šahtjora iz Soligorska tek godinu i po dana štoper Miloš Šatara može da se pohvali da je već osvojio dvije titule prvaka Bjelorusije!

Bila je ovo ukupno četvrta titula za Šahtjor, treća uzastopna do koje se prema riječima 27-godišnjeg Gradiščanina došlo mnogo teže nego u prošloj sezoni.

– Malo smo lošije ušli u sezonu i nismo ni sami vjerovali da možemo treći put uzastopno osvojiti prvenstvo. Uz sve to liga je bila dosta ujednačenija i čak pet ekipa se borilo za sam vrh tabele, ali smo na kraju ipak uspjeli da odbranimo tron. Poslije pet prvih kola imali smo samo šest bodova i došlo je do smjene trenera. Na polusezoni smo se malo trgli, a u stručni štab je došao i trener iz Srbije Milić Ćurčić, koji je tada imenovan za pomoćnika. Međutim, opet smo ušli u seriju nešto lošijih rezultata, došlo je do nove smjene i kao privremeno rješenje imenovan je Ćurčić, koji je ekipu vodio desetak posljednjih kola i doveo je do nove titule. Uz sve to stigli smo i do osam najboljih u Kupu Bjelorusije i želja nam je da na proljeće osvojimo i ovaj pehar – naglasio je Šatara.

Prvu titulu tim iz Soligorska osvojio je 2005. godine. Potom je uslijedio 13 godina dominacije BATE Borisova, da bi 2019. šampion prvi put postao Dinamo Brest.

– Šahtjor je u posljednje tri godine neprikosnoven. Ono što nas razlikuje od ostalih ekipa je što klub ima dobre uslove i što je dobar dio ekipe dugo zajedno. Kvalitet je na našoj strani, imali smo dobre strance i to je napravilo razliku u odnosu na ostale. Po pričama boljih poznavalaca bjeloruskog fudbala liga je iz godine u godinu kvalitetnija, više se ulaže u klubove, od kojih su neki u privatnom, a neki u državnom vlasništvu – nastavio je Šatara.

Očekivalo se da Šahtjor ove sezone možda napravi iskorak na evropskoj sceni, ali to se nije desilo.

– Ostaje žal što nismo postigli bolje rezultate. Mislim da smo ove godine imali dobru šansu, ali dosta povrijeđenih fudbalera “kumovalo” je ranom ispadanju. Prvo smo u kvalifikacija za Ligu šampiona morali da čestitamo Mariboru na prolazu u narednu rundu takmičenja, a onda smo takmičenje nastavili u kvalifikacija za Ligu konferencije, gdje smo eliminisani od Kluža – istakao je Šatara.

Baš u drugoj utakmici protiv Rumuna nekadašnji fudbaler Kozare, a potom i Mladosti iz Lučana zaradio je povredu.

– Mjesec dana nisam bio u stroju i propustio sam nekoliko važnih prvenstvenih utakmica. No bez obzira na to zadovoljan sam sezonom, koja je sigurno mogla biti bolja za mene da nije bilo povrede – rekao je Šatara.

Već se navikao na život u Soligorsku, a to mu je olakšano zbog nekoliko igrača Šahtjora, koji su sa prostora bivše Jugoslavije.

– “Jugokolonija” u klubu je nešto manja nego prošle godine, ali i dalje smo brojni. Nikola Antić iz Srbije je već četiri godine u ovom klubu, njegov zemljak Igor Ivanović tri. Tu je i Crnogorac Zaim Divanović, koji je sa nama posljednjih godinu dana. Posljednjih šest mjeseci na pozajmici iz Šibenika bio je i Hrvat Luka Šimunović. Najviše vremena provodimo zajedno, pogotovo poslije utakmica i treninga. Tako brže prolaze dani, ali sa njima je lakše podijeliti radost i tugu poslije pobjeda i poraza – istakao je Šatara.

Ove godine pauza između dva prvenstva Bjelorusije, koje se i dalje igra po sistemu proljeće-jesen, je nešto duža, a razlog je nedavno završeno Svjetsko prvenstvo u Kataru.

– Ne žalim se, jer sam više vremena proveo u rodnoj Gradišci u krugu najbliže porodice i prijatelja. A, kod kuće je ipak najljepše, mada se uskoro moram vratiti onom od čega živim. Uz odmor sam redovno trenirao da bi ostao u kondiciji i da ne bih nabacio koji suvišni kilogram – izjavio je Šatara.

Ugovor sa Bjelorusima ga veže do kraja 2023. godine i za sada ne razmišlja šta dalje, mada već ima dosta ponuda.

– Na kraju sezone umjesto Ćurčića, koji je bio privremeno rješenje za trenera je ponovo imenovan Aleksej Baga sa kojim smo prošle godine osvojili titulu. Sigurno da on ima svoje planove za ekipu, ali realno je očekivati i da u klubu razmišljaju da koliko-toliko “naplate” uloženo u mene. Do kraja ugovora imam još godinu i sada je pravo vrijeme da me prodaju, ako ne žele da kasnije odem kao slobodan igrač. Međutim, time se mnogo ne opterećujem. Šta će biti vidjećemo brzo, jer je prozivka zakazana za 10. januar i tada bi trebalo da znam svoj status. Jedno je sigurno da se nisam pokajao što sam došao u Bjelorusija, mada sam prije godinu i po dana kada je riječ o tom pitanju bio malo i skeptičan. Ovo će za mene biti veliko životno iskustvo kojeg ću se radio sjećati, bez obzira na to da li ću ostati da igram u Šahtjoru ili ću otići u neku drugi klub ili zemlju – dodao je Šatara.

Grad u koji već treću godinu zaredom odlazi titula šampiona Bjelorusije ima nešto više od 100.000 stanovnika. Najveći broj njih je poslom vezan za veliki rudnik soli, koji se nalazi u neposrednoj blizini grada.

– Živi se normalnim životom bez puno stresa i ima jako malo mjesta za provod. Za njih je nepojmljivo da su kafići i restorani puni prijepodne, kao kod nas. Kada je riječ o tome malo je bolja situacija u večernjim časovima. Potpuno drugačije je u glavnom gradu Minsku, koji ima skoro 2.000.000 stanovnika. Dosta je sličan Beogradu sa mnogo sadržaja, mjesta za provod. Sve u svemu izgleda kao i drugi veći evropski gradovi – naglasio je Šatara.

Prvotimac Šahtjora ističe da se u prodavnicama i trgovačkim lancima može nabaviti sve, ali da je većina njih orijentisana na prodaju domaćih proizvoda.

– Domaće povrće, voće, meso, mliječni proizvodi, koji su veoma kvalitetni daleko su jeftiniji od uvoznih, jer im je cilj da se na taj način stimuliše domaća proizvodnja. Cijene tih njihovih domaćih proizvoda su mnogo niže nego kod nas. A što se tiče uvozne robe, može da se kupi sve što se poželi, a sve to naravno zavisi od “debljine” novčanika – rekao je Šatara.

“Glas Srpske”