Baš kao u naslovu, tako je pehar Kupa Republike Srpske umjesto u kanjonu Tijesno odlepršao za Hercegovinu! Ali, i više nego zasluženo, pokazujući zašto je fudbal najnepredvidivija igra, i zašto su kupovi uvijek rađali neke nove junake….

Vjerovatno, kada bi igrali u 10 dana 10 utakmica, ova dva rivala, devet pobjeda bi odnijela Krupa, ali baš tu jednu najvažniju odnio je Leotar. Na tribinama veliki broj ljudi iz fudbala, i sa nevjericom su se pitali, ko je na terenu premijerligaš, a ko prvoligaš.

Na krilima Šipovca, koji baš u Krupi nije dobio šansu, Leotar prvo dolazi do prednosti pogotkom Ristića iz kaznenog udarca, a onda i mat od Zečevića. Za kraj 0:2, da je bilo spretnosti u finišu, jedna od kontri 3-2, 4-3, bila bi pretvorena u pogodak, ali u Leotaru i ovako nemaju za čim da žale.

Pokazalo se da Trebinje ima istoriju, fudbalski pedigre, i kada nisu jaki, najjači, uvijek ih se treba poštovati!

S druge strane očaj. Blijeda igra, neshvatljivo za ozbiljnu ekipu kao što je Krupa. Gotovo bez prave prilike za 90 minuta igre, bezidejnost, pravo mučenje na terenu. Neshvatljivo je da je tim momcima nedostajalo motiva, da prigrabe pehar Kupa Republike Srpske. U cijeloj priči, ovdje je najteže poraz pao Dragomiru Buci Iliću, čovjeku koji je silno želio ovaj trofej, jer znao je često reći: “Kup Republike Srpske vodi u besmrtnost”. I zato čudi zašto igrači nisu mogli uzeti i crpiti dio tog motiva od čovjeka koji im je stvorio sve! Nismo sigurni, iako bi volili da nismo u pravu, da će skoro doći u priliku da im se pehar nudi na pladnju.

Veliku pobjedu na klupama odnio je i Oleg Ćurić nad Vladimirom Ilićem. Leotar je odlično stajao iza lopte, dok Krupa nije dobro izgledala ni iza ni ispred lopte. Jednostavno, tako se karte poslože.

U cijeloj priči priznanje treba odati i Alfa Modriči, organizatoru ovog susreta, bez čije logistike na stadionu “Dr Milan Jelić” teško da bi bilo onako lijepog ugođaja. Ljudi iz Modriče, Petar Jelić, Dejan Ristić, Marko Maksimović, Slađan Jeremić, Ilija Jevtić….trudili su se da budu kao i uvijek srdačni domaćini, i naravno, uspjeli su po ko zna koji put.

Prolaznu ocjenu dobiće i čelnici FSRS, ali smo mišljenja da je na tribinima trebalo i moralo da bude 4-5 puta više ljudi, nego što ih je bilo u Modriči. Ovaj put im opraštamo, jer tek izlazimo iz pandemije, ali dogodine nećemo. Jednom godišnje 70 opština Srpske o svom trošku može poslati po jedan autobus đaka na svetkovinu, ma gdje se igrala, ali to treba neko i organizovati. Termin utakmice je bio katastrofalan, 17 časova, a 3. juni. Nema logike, a onakvi reflektori u Modriči. Isto tako na tribinama stadiona koji nosi ime po bivšem predsjedniku Republike Srpske, morali su svoje mjesto naći predsjednik i premijer Srpske, srpski član predsjedništva BiH, ministar porodice omladine i sporta (bio zamjenik koji je iz Modriče), pa i svi ministri iz Vlade Republike Srpske. Jer ako se kunemo u Republiku Srpsku, onda ona mora biti svetkovina za sve! Odjeci “Marša na Drinu” imaju efekte samo ako će u prvom ešalonu biti oni koji juče nisu bili na tribinama, ovako pustite onda narod da živi…..