Ergela u Borikama, nadomak Rogatice ima dugu tradiciju. Više od 100 godina, ali pravu ekspanziju doživjeli su sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je grupa “Bijelo dugme” snimila spot i album “Požurite konji moji, dug je put”. Tada je cijela Jugoslavija čula za Borike.

U štalama, punokrvni arapski i brdsko-bosanski konji, kakvih nigdje nema od Triglava do Đevđelije. Osim u ovom  istočnom dijelu Republike Srpske.

U štalama  98 rasnih ljepotanaod dvije do 18 godina, od čega 56 bosansko-brdske pasmine i 40 konja arapske pasmine.

Evo vam tačan podatak.  Ergela “arapa” ovdje je osnovana 1893. a brdsko-bosanskih 1925. godine. Konj je kao pas. Po mirisu prepoznaje šta je u čovjeku

– kaže Brane Kušić, momčina koja je od djetinjstva u Borikama.

A na Borikama u istoimenom planinskom hotelu još čuvaju fotografije sa snimanja Bregovićevog spota. Najljepši konj, galoper Sabih odabran je za ovo vječno pamćenje.

Njegov brat Sabir, punokrvnjak, širokih sapi, vatrenih očiju, poklonjen je devedesetih godina generalu Ratku Mladiću. Jedan poslovni čovek, Srbin iz Francuske, kupio je konja i darovao ga generalu. Sabira je vojska čuvala u Han Pijesku, ispod kasarne, na poligonu – nastavlja priču Rade i za kraj poručuje: – S konjima mora da se postupa kao sa čovjekom Da mu osluškuješ srce, kao što on osluškuje tvoje. Moj otac Radoslav, nekad je bio instruktor na Borikama, govorio mi je: “Onom ko obučava konja potrebna je snaga diva, a dječja duša.”

 

Bijedićev amanet

I Titova vremena u Borikamaostavila su svoje slike. Ko sve od njegovih viđenijih savremenika nije poželio da ergeli bude, na svoj način, timar.

Svi osim Tita u njegovo vrijeme bili su u Rogatici, ovde u ergeli, baš. Kako su samo timarili konje Hamdija Pozderac, Branko Mikulić. Jedino je Džemal Bijedić, strasni zaljubljenik u ergelu, nešto ovde i darovao: unikatno konjsko sedlo u reljefu i pokrivku vezenu srmom. Bijediću je, vele u Rogatici, ovo bio dar od Gadafija. A on sve to darovao “Borikama”.