Ni nakon petog pokušaja, ljubitelji fudbala u Srpskoj neće vidjeti reprezentaciju Srbije na Gradskom stadionu u Banja Luci. Ovaj put se ispriječila UEFA.

Sigurno je da bi ovaj meč bio istinski praznik fudbala i još jedna potvrda neraskidivih veza srpskog naroda sa obje strane Drine.

Na žalost, ova trakavica oko susreta Republika Srpska – Srbija traje nekoliko godina i postala je sredstvo čelnih ljudi FSRS, da s njom manipulišu, kako njima odgovara.

Uvijek se aktuelizuje utakmica sa Srbijom, kada se nema izgovora za brojne probleme koji prate fudbalski sport u Srpskoj. Na taj način, dizanjem nacionalnih tenzija, izbjegavaju se odgovori na brojna pitanja, koja tište najpopularniji sport.

Da postoji interes čelnika FSRS da naša reprezentacija igra, našli bi adekvatnog protivnika i sastali se u Banja Luci, a sa Srbijom bi igrali, kada se steknu uslovi i dođe odobrenje iz UEFA.

Igranje sa reprezentacijom U-23 je potpuni promašaj, nepotrebno trošenje para, rušenje kredibiliteta i svega onoga što se godinama teško stvara. Reprezentacija igra po livadama, pomoćnim terenima i sa B timovima, čak “švercujući” starije igrače, čime pokazuju koliko su nedorasli postavljenom zadatku.

Svaka iole ozbiljnija škola fudbala, sa daleko manje pare, dostojanstvenije će reprezentovati Srpsku na nekom međunarodnom turniru u Evropu, od reprezentacije. I još će igrati na glavnom terenu.

Naša realnost je da FSRS, kada je međunarodna promocija u pitanju, u debelom ofsajdu, pošto su “akcije” samo koštale, donoseći negativne poene, a da bi bio uspjeh treba imati jasan projekat, koji će osmisliti stručni ljudi.

Dok se to ne desi, biće: “hvalite me moja usta”.

A do tada, Srbiju ćemo gledati preko malih ekrana, navijajući za “orlove” i čekati Godoa, da konačno aminuje nešto što je normalno svugdje u svijetu, izuzev u Republici Srpskoj.

Nažalost, svih zaljubljenika u “najvažniju sporednu stvar na svijetu”,….