Zlatko Burić spada u sam vrh bokserkih legendi sa ovih prostora, a iako je zagazio duboko u šestu deceniju života teško ga je odvojiti od ringa. Svoje iskustvo prenosi na mlađe, a ovaj put u fokusu je Jovan Stjepanović, mladi bokser koji se sprema za profesionalnu karijeru.

-Riječ je o bokseru koji ima 24 godine, tek ulazi u one najbolje bokserske godine, bivši je član Slavije, a nastupiće u velter kategoriji (do 69 kilograma) u WBC verziji. Prvi meč imaće 11. marta u Bečeju, za sada znamo da će dobiti jednog rumunskog borca, a to je priprema za drugi meč koji smo planirali u drugoj polovini aprila u Derventi. Radimo nešto više od tri i po mjeseca, i vidi se da momak ima talenta, i najvažnije hrabar je i odvažan, što boks svakako traži. Vjerujem da ću od Jovana napraviti novog šampiona, nešto slično kao što je i Goran Delić imao svoj put – kaže Zlaja, koji ima i svoj Bokserki klub „Ring“ u Prnjavoru koji okuplja oko 30 takmičara.

-Većina su rekreativci, malo je profesionalaca, ali svi znamo kako je to u boksu. Svako pametan svoju djecu sklanja od ringa, i ja bi prvi to uradio, jer boks je sve samo ne „plemenita vještina“. Međutim, ima i ona druga strana, ko ga zavoli, uđe mu u krv, i tako je do kraja života – nastavlja priču Burić.

O sebi malo šta kaže, ali statistika je neumoljiva, u ringu je proveo ravno 31 godinu (od 1974. do 2005. godine), za to vrijeme odradio je 320 amaterskih borbi, i veliku većinu riješio je u svoju korist, na najatraktivniji boskerski način, nokautom. U profesionalce je ušao relativno kasno, odradio je samo šest mečeva, ali uspio je da se okiti profesionalnom titulom Balkana. Njegovi mečevi bili su za pamćenje, jer nije štedio ni sebe, niti protivnika…

-Nekad bilo sad se spominjalo. Možda sam rođen u pogrešno vrijeme, jer tada su na ringu bili veliki majstori. Bilo je teško uhvatiti komad slave protiv takvih boksera, ali na neki način uspio sam i stekao njihovo poštovanje. Znam samo jedno, da se nikada u ringu nisam plašio, a dobijao sam batine. To je jedini način da uspijete u ringu – zaključio je Zlaja Burić.