Fudbal Republike Srpske očigledno se nije snašao u vremenu tranzicije. Posrnuli giganti poput Borca, Leotara, Rudar Prijedora, Modriče, Sloge Doboj, Jedinstva iz Brčkog,… više životare, nego što žive i čekaju “Strašni sud” da konačano neko stisne petlju i kaže: “vi niste nizašta, izuzev da se ugasite, jer postavljeni ste tako da šest puta više trošite, nego što objektivno možete zaraditi”. Mali izuzetak je Radnik, koji na krilima Mladena Krstajića doživljava renesansu, ali daleko od toga da je i tamo idealno. Ipak, bolje nego u većini sredina.

 A, da se može, i u teškim vremenima, može se! Ima i onih koje treba podržati, a ovo je priča o malim, ali vrlo brzo velikim klubovima, jer postavljeni su na zdravim temeljima, a kuća se tako gradi.

Riječ je o Krupi, Zvijezdi 09 i OFK Sport Team. Svaka posebna, na svoj način i ispričana iz drugog ugla, ali po svemu sudeći, već sada pozitivna i za nauk svima onima koji dolaze iz njih,…

Krupa nezadrživo korača prema Premijer ligi BiH. Nisu ih zaustavile ni poplave, niti neki pojedinci. Imaju sve ono što krasi pravu zdravu sredinu. Vizija sportskog centra koji je danas prerastao u jedan od najmodernijih objekata u BiH, a uskoro će to biti, nije pala sa nebesa. Već se deceniju gradi, i još će se graditi! Paralelno sa izgradnjom infrastrukture vojevale su se bitke i na terenima, od “Bundeslige”, preko svakojakih baraža, i sve sada, do borbe za bh elitu. Bilo je i poraza, i bolnih, ali niko iz Krupe na Vrbasu nije otišao nezadovoljan, nedaj Bože gladan i žedan! Pitajte ekipe koje su gostovale, službena lica, i sve one koji su igrali prijateljske utakmice i to besplatne. Kad se zna cilj, i postoji ljubav, onda za sve ima mjesta, jer fudbal spaja i ono što je ponekada nezamislivo, a u Krupi to najbolje znaju. Agilna Uprava na čelu sa braćom Ilić borila se sa raznoraznim vjetrenjačama, učila, prepisivala od drugih, i nije ih bilo sramota, gradila mostove prijateljstva u Srbiji i Hrvatskoj. Danas o Krupi u superlativima pričaju na mnogim adresama, nudeći svoje usluge. Nekad su prihvaćena, a nekad nisu, jer deset godina “crnačkog” rada nije malo. Prva ekipa sa trenerom Starčevićem je priča za sebe. Brzi, okretni, mladi, talentovani i gladni uspjeha! Sve ono što treba da bi se napravio iskorak više. Nemojte se iznenaditi ako u junu 2017. godine u Nionu u nekom od evropskih šešira bude i Krupa. Oni idu tim putem, putem kojim se rjeđe ide, ali jedinim ispravnim,….

Sasvim različit put, a isti cilj postavljen je i u srcu Semberije. Bogatstvo i umješnost porodice Stanišić mjeri se i kamionima, i milionima. Alal vjera, lijepo je vidjeti uspješnu priču iz Republike Srpske u bilo kojem segmentu, pogotovo kada na mnogim poljima zaostajemo dobrano za regijom, o Evropi i da nepričamo. U tom blagostanju rođena je priča o Zvijezdi, kao nečemu što će biti lijepa sportska priča. Infrastruktura za ponos, a rezultati sve bolji i bolji. Sopstvena akademija za najmlađe kojima se predviđa lijepa budućnost uz menadžera maga Milana Čabrića, koji je i doveden u Etno Selo, da nastavi tamo gdje je započeo fudbalsku renesansu Vojvodine sa pokojnim Batom Butorovićem. Ako iko zna, onda on zna napraviti od ničega nešto. Rezultati su već vidljivi na svakom koraku, a njihova priča tek je dobila krila!

OFK Sport Team je ulaskom u priču sa FK Željezničarom i restauracijom “Predgrađa” dobio ono što već deceniju želi, svoj vlasititi dom. Preko 400 klinaca danonoćno maršira umjetnom travom stičući fudbalske vještine. Iako su ih mnogi sputavali na tom putu, umješnost Zlatka Davidovića i Radomira Popovića da prekvalifikuje više od 10 takmičarskih ekipa, a opet sve pod svojom kapom, dala je rezultate. Gotovo sve, ili tačnije rečeno sve selekcije OFK Sport Team u Kvalitetnim ligama RS su u vrhu ili na vrhu! Ono što ne vide neki u komšiliku, i pozivaju po 5-6 klinaca za reprezentativna okupljanja iz ekipa koje gube od Sport team i dvocifrenim rezultatom, vidjeli su drugi. Pa danas banjalučani imaju osam reprezentativaca Srbije i Hrvatske, od pionira do kadeta! Malo li je? O međunarodnim turnirima ne treba trošiti riječi. Dovoljno je bilo vidjeti ovaj poslednji, na kojem su nastupali Sarajevo, Rijeka, Čukarički, Vojvodina,….Na jednom mjestu bilo je preko 30 reprezentativaca BiH, Srbije i Hrvatske.

Sa pričom o klincima razvija se i seniorski pogon, koji vodi ljutu bitku da se plasira u Drugu ligu RS. Izuzev velemajstora Krunića, koji je dio te pozitivne priče, u tom seniorskom timu igraju globradi mladići od 15, 16, 17 godina. I oni su budućnost fudbala, šta god neki mislili,….

Ovo su te tri priče o kojima bi mogli satima, sa željom da ih uskoro bude i 33. Ovo podneblje ima želju i volju da uspije, i uz ljude na pravim pozicijama, i fudbal će krenuti naprijed, koliko god ga neki vukli u ponor. Tamo neće, jer tu već jeste, ova tri kluba su bageri koji su izašli na površinu, a za sobom vuku i ostale,….