PFS Gradiška nalazi se u veoma teškoj situaciji.Bez obzira što fokus svega žele prebaciti na PFS Banjaluka, jasno je svima pa i njima samima (rukovodstvo) da će PFS Gradiška vrlo brzo doživjeti “bolnu” transformaciju, a rezultati bi mogli biti krajnje tragični, najviše po klubove koji bi u cijeloj situaciji mogli ni krivi niti dužni postati kolateralna šteta.

Šta su sledeći koraci Mile Kovačevića, Đorđa Starčevića, Miloša Brkića? Stabilizovati koliko toliko lige koje vode, umiriti nezadovoljne klubove (njih nije malo) i drakonskim mjerama prema PFS Banjaluka, ali i dva kluba koja su do juče pripadala njima (Mladost Bajinci i Borac Šibovska) utjerati strah u kosti potencijalnim novim bundžijama, a pomenutim jasno staviti do znanja da će živjeti samo od njihove volje.

Da li će moći ići sve baš tako?

-Bajince i Šibovsku prepustite meni – poručio je Starčević na jednoj od jutarnjih kafa sa “glavonjama” iz Saveza.

-Upali su u zamku, i sada su naši. Sreća naša pa imamo i ligu “ispod”, Međuopštinsku Prnjavor – Laktaši – Srbac. Žrijebali smo ih naknadno, nisu odigrali dvije utakmice, i sada slijedi suspenzija, a onda i vremenska kazna za klubove. Moj stav glasi da bi im trebali zabraniti i odigravanje prijateljskih utakmica, odnosno da svaku ekipu koja igra sa njima suspendujemo, kao i službena lica koja bi im eventulano sudila. Nisam pristalica radikalizma, ali u ova dva slučaja neću imati milosti. Ugasićemo te klubove, dva manje ili više ništa nam ne znače. Mitraković i Jovanić, kao ideolozi ove priče, već su i onako u godinama kada svode račune, pa će im dugotrajna kazna biti i poslednji dodir sa fudbalom – iznio je morbidni plan Đorđe Starčević.

Da li je on realan?

U ovom trenutku potezi koji vuku poltroni Mile Kovačevića sugerišu da ide sve po zacrtanom planu, ali ono što im ne ide na ruku jesu privatne tužbe Draška Ilića protiv pojedinaca, razgovori na najvišem republičkom nivou o stanju u fudbalu Srpske i dogovorenim promjenama, te ona najbolnija stvar, što Bajinci i Šibovska igraju fudbal, bez obzira na sve njihove odluke! Možda sa najmanjom težinom, ali činjenica da mapa puta u ovom trenutku nije baš onakva kakvom je vide iz PFS Gradiška…..

S druge strane iz Banjaluke jasno poručuju da bi PFS Gradiška u najskorije vrijeme mogla postati samo ružna prošlost.Kako?

Sa novim rukovodstvom PFS Banjaluka kreće u ofanzivu vraćanja opštiniskih fudbalskih saveza Prnjavor, Laktaši i Srbac pod svoje okrilje (cijelu istoriju bili u istom, do dolaska Mile Kovačevića 2002. godine). I prirodno i teritorijalno ovi savezi i pripadaju Banjaluci, za razliku od npr. Teslića. Manje očekivan, ali isto bolan zahvat za Gradišku bi bio inicijativa da pomenuta tri opštinska saveza tvore jedan područni. Ova ideja ima osnova ako bi tim putem krenulo npr. Brčko iz Bijeljine. Cilj je Gradišku svesti na pašaluk i da više nikada ne vodi glavnu riječ na nivou RS? Pašaluk ne mora biti, ali glavnu riječ ne bi smjela voditi svakako.

Veliki broj današnjih rukovodilaca “otjerati” sa stadiona. Za najodgovornije već su spremljene dugogodišnje suspenzije, koje će biti nešto poput “Nirnberškog suda”. Kao simbol zla FK Jedinstvo iz Žeravice u prvoj varijanti ostaće bez “ludog” termina odigravanja utakmica u 11 časova. Pa imate primjer da pojedine ekipe moraju krenuti u 5-6 časova i pravo iz autobusa na teren. Ova polusezona trebala bi biti i poslednja sa takvim terminom.

Gradiška u svakom slučaju bez obzira na kapacitet i sve ono što je dala fudbalu Srpske, pa i šire ulazi u jedan mračan period iz kojeg će teško ugledati svijetlo na kraju mračnog tunela. Zašto je to tako, i ko je u svemu tome bio najodgovorniji, odgovor najblje znaju oni koji su cijelu priču koja je krenula pu zlu i kreirali. U svoj priči ima i pozitivnih primjera, jer mnogi sportski radnici okrenuli su se direktno i indirektno protiv vladajućeg režima.

Jedno je sigurno do kraja godine PFS Gradiška nikada više neće biti ono što je bila. Barem ne po zlu……