Priča Aleksandra Petreša, nekada odličnog fudbalera Borca i trnske Sloge prij svega, slična je mnogima gastrabajterskima. Kada je pokušao da krene u trenerske vode, vođen emocijama, često nije mogao otrpiti sudijsku nepravdu. Jednu takvu dočekao je na turniru malog fudbala u Prijedoru, gdje je ošamario arbitra, i kazna je bila drakonska, doživotna!

– To je bilo za vrijeme mandata Mile Kovačevića. Stiglo je novo rukovodstvo u FSRS, čuo sam da je trebalo da podnesem žalbu, i da bi mi skinuli suspenziju, ali nisam! Zašto? ne živim ovdje, a mislim da to ne treba da sam uradim. Kad se oni već nisu sjetili da “pročešljaju” te kazne, neću ni ja dirati. Znam šta sam dao fudbalu, i to mi niko ne može oduzeti. A, ovo poslije, sve bude i prođe – sa sjetom priča Petreš, koji već nekoliko godina, živi i radi u Minhenu.

A, bez fudbala, na neki način opet ne može, jer radi za jednu firmu koja obezbjeđuje utakmice Bajerna! Stalni je gost na “Alijac areni”, a proteklog vikenda “radovao” se tituli Bajerna.

– Drugi je to svijet! Ovdje je fudbal poput religiji, ali je i standard bolji, pa ljudi dolaze na utakmice opuštenije, navijaju, zabavljaju se, i poslije utakmice opet svojoj kući do nove priče. Jedan poraz ne mijenja ništa, navijaju za svoje, kao da im je “svaka posljednja” – kaže Petreš.

A, o svom poslu, priča sa hvalom, jer kako kaže, nema improvizacije, sve je vrhunski organizovano, kako bi taj događaj uistinu bio spektakl.

KAKVA JE ATMOSFERA NA STADIONU POGLEDAJTE OVDJE

– Moja firma kad je utakmica ima 15 ljudi, a ostalih ima ukupno od 800 do 1.000, jer manje više svaka utakmica je pun stadion, dakle 76.000 gledalaca. Dolazi se tri sata prije početka meča i polako se raspoređuje gdje ko ide i šta radi. Konkretno, ja sam na posljednjoj utakmici, gdje se proslavljala titula bio na kontroli karata. Na primjer, imaš kontrolu takozvani “Bodiček”, prepipavanje na ulazu od glave do pete, pa imaš kontrole presa. Sve se pregledava, nema nedodirljivih, šta nosiš u torbi. Ništa se ne smije unositi na stadion. Nema vode, hrane, flaširanog pića, čak ni slatkiša. Konkretno, mi radimo obezbjeđenje gostujućih navijača. U slučaju problema, kontakt sa policijom, samo pokažeš prstom i odmah ga odvode. Nema priče, ubjeđivanja, sve je na visokom nivou, i svako tačno zna šta radi, i toga se drži – ispričao je dio svog posla Petreš.

KAKO IZGLEDA NA OBEZBJEĐENJU POGLEDAJTE OVDJE

A, kada je u pitanju zarada, ona je odlična za naše prilike.

– Može se dobro zaraditi, baš je tražen posao obezbijeđenja. Nisu bitne cifre, ali sigurno da od fudbala u Srpskoj ne bi mogao ni blizu imati primanja, a ovdje je to samo običan posao i ništa više – zaključio je Aleksandar Petreš.