Sjećate li se Mire Kosovke. Atraktivne pjevačice, koja je sa prepoznatljivim glasom bila jedno od osvježenja jugoslovenske scene 80-ih godina prošlog vijeka. Njen hit “Za šaku ljubavi” pjevao se od Vardara pa do Triglava. Ostala je upamćena i po ulogi u komediji “Špijun na štiklama”, a raspadom države sa scene nestaje i Mira.
Danas živi mirnim penzionerskim životom u Australiji. Posle dramatičnih životnih preokreta, tokom kojih je utjehu pronalazila u alkoholu
– Kad ti se sve skupi, u tebi pukne neka bomba, a ti onda skupljaš komadiće svog tijela i ponovo praviš sebe… To nije nimalo lako. Ali uspjela sam u tome, sama sebi se divim. Zahvalna sam Bogu da sam se izvukla iz krize. Ponovo sam ona stara Mira – ponosna je 56- ogodišnja pjevačica.
U Australiju je otišla pre 16 godina skrhana bolom zbog gubitka majke, koju su na Kosovu ubili albanski ekstremisti. Zbog nezavidne finansijske situacije njene porodice, bila je primorana da radi za male pare.
– Muka me natjerala da odem. Svi moji su izbjegli iz Đakovice, niko nema para, niko te ne pita kako ti je… Kada su me pozvali ljudi iz Australije i pitali za koliko novca ću otići da radim, rekla sam im: „Koliko date.” Kad nemaš para, i sto maraka je mnogo. Otišla sam i ostala tamo – priča Mira.
Poslije dva propala braka, pjevačica je 1999. u Australiji upoznala Rumuna Nikolaja Čokaua, s kojim je i danas u vezi.
– Nikolaj je bio moja slamka spasa. Nisam se udala, mi smo u nekoj neobaveznoj vezi. Bolje se slažemo kad nismo sve vrijeme zajedno. Kad žena pređe 50. godinu i nema djece, nema potrebe da bude u braku. Brak me ne interesuje, najsrećnija sam kad sam sama, kad nešto sašijem, skuvam, pročitam, naslikam, prošetam se…
Muzikom se bavila do prije osam godina, kad je izgubila brata blizanca. Tada se potpuno povukla u sebe i tugu liječila alkoholom.
– Više nisam mogla da pjevam, nije mi bilo ni do čega. Smrt brata me je potpuno uništila. I danas osećam veliku prazninu. Uvijek je volio da me vidi nasmijanu i lijepu, zvao me je „Moj crni labude”… Poslije njegove smrti bila sam emotivno ubijena, mislila sam da će mi biti lakše uz alkohol. Đavola lakše, bilo mi je gore! Ali sada, osam godina kasnije, osjećam da mi brat ponovo daje krila da se vratim… Ne pijem više taj prokleti alkohol i iz toga sam se izvukla – iskrena je pjevačica, koja je 1981. izgubila i najstarijeg brata, koji je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima.
– Više ih imam gore na nebu, nego ovde na zemlji – kaže Mira, koju život nije mazio.
“Za šaku ljubavi ja s tobom bila bi,…” tako kaže Mirina pjesma. Neko se pronađe, neko ostane uvijek na pjesmi, ma čija ona bila,……
Iz Virdžine u najljepšeg labuda
Njen život dostojan je scenarija holivudskog filma – u djetinjstvu je vjerovala da je dječak, u gimnaziji je postala ljepotica za kojom su se svi okretali, u Beograd je došla zbog studija i šverca robe iz Rumunije, a karijera pjevačice joj nije bila ni na kraj pameti.
– U djetinjstvu sam bila kao virdžina, rasla sam sa tri brata. Majka je i mene i mog brata šišala na ćelavo. Dugo sam mislila da sam muško, tako sam se i oblačila i igrala sam fudbal. I izgledala sam ko muško, imala sam izbačene zube, bila sam pjegava. Tek kad sam upisala gimnaziju prvi put sam pustila kosu i zadjevojčila se, pretvorila sam se u labuda. Nikad nisam bila svjesna svoje ljepote, uvijek sam se pitala šta ljudi vide u meni. Čak je i moja majka slično razmišljala, kada bi joj rekli: „Što ti je lijepa ćerka”, ona bi im odgovorila: „Pa, i nije nešto” – s osmjehom priča Mira.
Miro, nikada te nećemo zaboraviti. Želimo ti puno uspjeha u radu i mir i blagostanje u životu. Porodica Janic iz Podgorice.
Miro zelim ti puno srece u zivotu.
Svako Miri cast na svemu sto je izdrzala a time je samo dokazala koliko je jaka i kolika je SRPKINJA. Drago mi je da se Mira ponovo vraca na scenu i to odlicnom kompilacijom njenih prelepih pesama koja je vredna paznje svakog pravog ljubitelja dobre pesme. Specificnost njenog glasa cini je prepoznatljivom, a o lepoti da se i ne govori.
Samo napred Miro i srecno!!!