Protekli vikend obilježila su dva derbija, prvoligaški i drugoligaški! Onaj u Laktašima, gdje se vojevalo za elitu BiH, te onaj nešto manji u Šipovu, za primat na drugoligaškom Zapadu.

I šta nam je ostalo poslije svega?

Jasna poruka da ima nade za fudbal Republike Srpske!

U Laktašima blizu 1.500 gledalaca, prodano blizu 600 ulaznica, uz opasku da je domaćin dijelio karte, i da je istočna tribina bila besplatno. Na istoj tribini najvatreniji navijači i jednog i drugog tima. Atmosfera za poželiti. Kako god bilo, taj derbi privukao je prvog čovjeka FSBiH Vicu Zeljkovića, ali i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, što znači da se uspijelo animirati do te mjere, da zaista imamo derbi.

Laktaši su jedna zdrava sportska priča, i sigurno ako nastave ovako, prije ili poslije ostvariće konačni cilj, a to je Evropa. S druge strane Radnik takođe ima zavidnu podršku tokom cijele sezone, na posljednjem meču bilo je preko 1.000 gledalaca. Svi znamo da može i mora više i bolje, ali najlakše je tako nešto reći, ali kad treba da dovedete nekoga na stadion, ostajete bez argumenata. Upravo zato treba se boriti za svakog navijača, jer to je pobjeda sporta, i svih onih kojima je fudbal u srcu.

U Šipovu 700 gledalaca, a prodani ulaznica 650! Sjajno je domaćin odradio posao, onaj organizacioni dio, i uz najavu da bi Vlada Srbije mogla graditi sportski kompleks u Šipovu, ova sredina zaokružila bi priču i s pravom napala i elitu Srpske. Da ne bude zabune, nije ovo jedina utakmica koja je privukla ovoliki broj navijača u Šipovo, ali ova je nekako isplivala u prvi plan, jer je u “igri” bilo mnogo toga. I u Šipovu je tako pobijedio fudbal, jer i staro i mlado bilo je na derbiju.

I na kraju nije nevažno, ali jeste najmanje važno, u obje utakmice slavili su gosti identičnim rezultatom (0:2), Radnik i trnska Sloga. I umjesto da pričamo o suđenju, “štelama”, i ostalim fudbalskim marifetlucima, mi smo apostrofirali atmosferu kao nešto najvrijednije u ovom trenutku u fudbalu Srpske. Iz te atmosfere treba da gradimo i kvalitet, koji će pred popunjenim tribinama doći do izražaja, jer jedno bez drugoga ne ide.

Do tada priželjkujemo još ovakvih utakmica, da ovi primjeri uz Omarsku ne budu izuzeci, već pravilo koje važi uvijek!