Pritisci i nasilja nad delegatima Skupštine UFSI PFS Trebinje se iz dana u dan pojačavaju nakon što su potpisali zahtjev za razrješenje Radoslava Kapora sa dužnosti predsjednika fudbalskih sudija i nakon što je uručen sekretaru Milanu Kovaču!

Umjesto da sa zahtjevom upozna i dostavi ga na postupanje i odlučivanje podpredsjedniku Vladi Kašikoviću, kako je to propisano Statutom FSRS, te po odobrenju istoga u roku ne dužem od deset dana, delegatima  upouti pozive za vanrednu Skupštinu UFSI PFS Trebinje, Kovač je  sa zahtjevom upoznao i dostavio Radoslavu Kaporu koji ne može odlučivati po zahtjevu jer je prema Statutu FSRS u sukobu interesa, a što bi sekretar morao znati. Kapor je angažovao pojedince iz sudijske organizacije koji se na neprimjeren, mafijaški način, verbalnim prijetnjama, nasiljem i ucjenama, odnose prema  delegatima Skupštine UFSI PFS Trebinje, potpisnicima zahtjeva za razrješenje. Verbalne prijetnje u maniru mafijaša, prema delegatima, pored,  Kapora najžešće je ispoljavao član Izvršnog odbora UFSI PFS Trebinje, Siniša Marković.

Izvor iz FSRS  nam je potvrdio da  je na adresu FSRS dostavljen originalni primjerak Zahtjeva uz koji su priložene i izjave sedam od devet delegata koliko ih je potpisalo zahtjev za razrješenje Radoslava Kapora sa dužnosti predsjednika UFSI PFS Trebinje.

U FSRS daju punu podršku statutarnim aktivnostima delegata i očekuju da će Vanredna Skupština UFSI PFS Trebinje biti sazvana u roku i na način utvrđen Statutom FSRS. U FSRS su uvjereni da PFS Trebinje ima kvalitetne raspoložive kapacitete, misleći, u prvom redu na disciplinske organe da zaštitete članove zakonodavne vlasti UFSI koji je konstitunet PFS Trebinje. PFS Trebinje je samostalno pravno tijelo, ali u FSRS neće tolerisati i dozvoliti Radoslavu Kaporu, Milanu Kovaču, Siniši Markoviću niti bilo kome da se ponovi ono što su činili Mile Kovačević, Goran Ćejić i drugi opstruišući sazivanje vanredne Skupštine FSRS.

Od dolaska Radoslava Kapora njegov najistureniji pion je Siniša Marković koji se, i u ovim okolnostima po nalogu Kapora i sudijske mafije, prihvatio obavljanja  najprljavijih poslova, pritisaka, prijetnji i ucjena koje mafijaškim manirima čini prema delagatima. Pored kvalitetnih hercegovačkih kadrova, bivših sudija sa ”A” lista najviših rangova fudbalskih takmičenja, Kapor je Markovića bezuspješno gurao čak i na mjesto kontrolora suđenja Prve lige FSRS iako ne ispunjava uslove, a nema zvanje ni znanje ni za dužnost kontrolora suđenja Druge lige FSRS Grupa ”Istok” koju obavlja. Marković je dokazao da je spreman na sve, a odgovor na pitanje dali se nasilje isplati u svojim rukama drži PFS Trebinje, ili će odgovor na nasilje dati Disciplinska FSRS, u suprotnom fudbalska organizacija nezaustavljivo tone i vraća se u glib, dublji od onoga u kome je bila do pred kraj prethodne godine.

Vratimo se Radoslavu Kaporu koji bi mogao u Ginsovu knjigu rekorda, ne samo zbog toga što je najduže od svih drugih obavljao dužnost predsjednika UFSI PFS Trebinje, ne samo što je vodio ovu, prije njega uzornu sudijsku organizaciju, ne samo što se zahvaljujući mafijašima u Komisiji za sudije i suđenje FSRS, održao toliko (pre)dugo bez minimuma neophodnog znanja i bez legalno stečenog zvanja na visokim dužnostima u sudijskim organizacijama. Radoslav Kapor bi mogao u Ginisa i iz drugih razloga zbog kojih se traži njegovo razrješenje, što o utrošku novčanih sredstava organizacije koju godinama vodi, nikome ne podnosi izvještaje o radu niti utrošenim finansijskim sredstvima. Nije ni čudo Kapor je skromnog opšteg znanja a u tekstu ćemo podsjetiti na ono što je manje više poznato čitavoj fudbalskoj javnosti i većini odgovornih na svim nivovima fudbalske vlasti, kontrolnim, bezbjednosnim i pravosudnim organima na nivo Republike Srpske i BiH, o Kaporovim sudijskim i kontrolorskim (ne)zvanjima i (ne)znanjima.

Falsifikovana potvrda da je u vrijeme ratnih okršaja na području zahvaćenom ratnim dejstvima 1991. godine, položio teoretski dio ispita za saveznog sudiju u personalnom dosijeu koja je Radoslavu Kaporu polsužila za prevođenje u instruktora suđenja I kategorije. Nošen na krilima mafije Radoslav Kapor je preveden u instruktora suđenja, bez neophodnih originala ili ovjerenih kopija, znači bez valjanih dokaza da je :

  1. položio za sudiju pripravnika,
  2. položio za, (kako navodi  da jeste) područnog sudiju,
  3. položio za republičkog sudiju,
  4. položio teoretski ispit za saveznog sudiju, (osim potvrde za koju je utvrđeno da je falsifikat), preveden u instruktora suđenja I kategorije, a potom obavljao brojne stručne i odgovorne dužnosti u sudijskoj organizaciji u kojoj i danas obavlja dužnosti, od predsjednika UFSI PFS Trebinje, člana ”sudijske Vlade” FSRS do kontrolora suđenja na Premijer Telekom ligi BiH.

U Kaporovom dosijeu u PFS Trebinje a ni u FSRS u Banja Luci ne postoje originali kao ni ovjerene kopije bez kojih nije mogao biti preveden u instruktora i biti kontrolor suđenja bilo koje kategorije i nivoa takmičenja, što je decidno i jasno definisano propisima, prema kojima u Kaporovu dosijeu, pored prethodno nabrojanih, još nedostaju:

  1. Molba za polaganje ispita za zvanje savezne kategorije,
  2. Upitnik za saveznog sudiju,
  3. Rješenje o sudiji Međuopštinsse  kategorije,
  4. Izvještaji o kontroli suđenja,
  5. Spisak suđenih utakmica,
  6. Rješenje matičnog FS o ispunjenim uslovima za polaganje republičke kategorije,
  7. Rješenje o zvanju republičkog fudbalskog sudije,
  8. Potvrda o igračkom stažu, (kod onih koji su aktivno igrali),
  9. Rješenje o stjecanju benificija,
  10. Spisak suđenih utakmica za saveznu kategoriju,
  11. Zaključak o prvoj komisijskoj kontroli za sudiju savezne kategorije,
  12. Zaključak o drugoj komisijskoj kontroli za sudiju savezne kategorije,
  13. Uvjerenje o ispunjavanju uslova za plaganje ispita za saveznu kategoriju,
  14. Poziv za polaganje ispita.

Kaporova nestručnost, neznanje i bahatost tokom dugogodišnjeg obavljanja dužnosti predsjednika je imala teške posljedice po Trebinje i Hercegovinu u kojoj tokom njegovih mandata, nije odškolovana ni jedna generacija sudijskih poripravnika, niti su održavane sjednice organa a ni stručni sastanci koji se u većini sudijskih organizacija održavaju jednom nedjeljno. Veiliki broj mladih sudija sa područja Hercegovine, je zbog pasivnosti i nerada sudijske tokom dugog Kaporovog predsjedničkog mandata, napustio suđenje i sveo sudijsku organizaciju, na to da se aktivne sudije sa iskustvom u ”Kaporovoj zoni” mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Reakcija ovlaštenih i odgovornih lica u FSRS nije bilo, izostala je, a Kapora je čak i javno na Skupštini zaštito bivši predsjednik Kovačević, kada je tokom zasjedanja sa govornice Skupštine FSRS,  upozoravat sa svim nabrojanim kao i da popunjeni obrasci za Radoslava Kapora u njegovom dosijeu u FSRS, iako ovjereni pečatom matičnog saveza Trebinje i potpisima predsjednika, sekretara i Kapora lično, ne odgovaraju stanju.  U obrascu potpisnika navedeno je, ali ničim potkrijepljeno, da je Radoslav Kapor položio ispite u terminima iz Upitnika, za sudiju pripravnika, područnog sudiju, republičkog i saveznog sudiju.

Reakcija odgovornih u FSRS je izostala i nakon toga što je iz FS Srbije potvrđeno da se Radoslav Kapor ne vodi u evidenciji, da ne postoje evidencije niti Odluka da je Radoslav Kapor bilo kada podnio zahtjev za polaganje, da nije nikada polagao, a kamoli položio teoretski dio ispita za fudbalskog sudiju savezne kategorije.

Očekivala se brza i efikasna akcija bezbjednosnih i pravosudnih institucija koje su do detalja upoznate sa svim Kaporovim falsifikatima i prevarama. Odgovorni u ovim institucijama su do detalja upoznati čak i sa komunikacijama koje i sa kim obavlja Kapor po okončanju prvenstvenih utakmica Premijer BH Telekom lige, na kojima je kontrolor, uporno tražeći od ”nadređenih” da odrede sudijama utakmice ocjene. Intervencija se očekivala brže tim više što opisana događanja potvrđuju da je Kapor u sprezi sa drugim licima, direktni učesnik namještanja prvenstvenih utakmica Premijer lige BiH radi ostvarivanja protivpravne imovinske ili druge koristi za sebe i druge odgovorne u fudbalskim organizacijama.

Fudbalska javnost u Republici Srpskoj, a da ne pominjemo najnovije žrtve Kaporova i Markovićeva nasilja, zaslužuju satisfakciju, pokretanje disciplinskih postupaka protiv nasilnika, ako ne i njihovu suspeniju do okončanja istog postupka…..