Pobjednička vojska nikada nije pobjegla sa bojišta, a turska vojska je pobjegla sa Kosova i nijedan njihov vojnik nije ostao u Srbiji. U Srbiju su Turci ponovo došli za nešto manje od 100 godina.

Nekoliko mjeseci prije kosovskog boja sultan Murat šalje pismo velikom knezu Lazaru da se preda, položi oružje i bude pokoran Muratu.

Knez Lazar nije odgovorio pismom već je poslao Milana Toplicu da da odgovor Muratu. Toplica kod Kratova susreće tursku vojsku i daje kratak odgovor Muratu od Lazara riječima:„Samo rat“!

Murat je proveo Toplicu kroz mnogobrojnu tursku vojsku želivši da uplaši Toplicu Milana koji mu odgovara da je srpska vojska manje brojna, ali bolja i vratio se Lazaru.

Knez Lazar se prvi ulogorio na Kosovu Polju, a dan kasnije i Murat. Postoji nekoliko verzija o broju ratnika.

Najvjerovatniji broj je bio 180.000 Turaka i 60.000 Srba. Jedno je sigurno, broj je bio 1:3 u korist Turaka.

Tursku vojsku je u prvom redu činila pješadija i laka konjica, a u drugom redu janjičari, rezervu je činila čerkeška konjica. Ispred Murata su bile kamile.

Srpsku vojsku je činila teška oklopljena konjica i teška pješadija. Obje vojske su imale rezervu. Prije boja srbska vojska se pričestila u crkvi Samodreži. U centru srbske vojske je bio Knez Lazar, lijevo krilo je vodio Vlatko Vuković a desno Vuk Branković. Tursku vojsku je u centru predvodio Murat, lijevo krilo je vodio Jakub, a desno Bajazit.

Bitka je počela oko 8 sati ujutro,na Vidovdan,15. juna.1389. godine.

Srbi izvode brz i žestok napad da bi izbjegli strijele odapete od strane turskih strijelaca. Srpska teška konjica koju je na desnoj strani vodio Vuk Branković razbija tursko lijevo krilo, melje ga i nastavlja dalje prema Muratu.

Bajazit vidjevši propast turskog lijevog krila vrši protivudar na srpsko lijevo krilo koje je vodio Vlatko Vuković. Protivudar ne uspjeva.

Miloš Obilić vidjevši prolaz ka sultanu sa 12 svojih ratnika formira klin i probija se do sultana te ga ubija kopljem.Da li je koplje bacio ili držao u ruci ne zna se. Miloš je dovršio ubistvo Murata mačem. Ratnici oko Murata ubijaju Miloša Obilića.

Veziri oko Murata pokušavaju da sakriju da je Murat ubijen, te po glasniku javljaju Bajazitu da ide po rezevrnu vojsku iz razloga da ga izvuku iz bitke i ostane živ, jer je smrt Jakubova bila neminovna, te je trebalo sačuvati nasljednika prestola da ne dođe do građanskog rata oko vlasti.

Srpska vojska dolazi do turske komore i dolazi do rasula u turskoj vojsci koja počinje mahnito da bježi. Vidjevši to Bajazit se sklanja u šumu sa odabranim ratnicima da bi nakon bitke pokupio tijela oca i brata.

Putnici trgovci koji su išli kaDubrovniku su posmatrali bitku i kasnije se priključili Vlatku Vukoviću koji se vraćao nakon boja u Bosnu. Ti trgovci su bili glasnici o velikoj hrišćanskoj pobjedi kojoj su u čast zvonila zvona na crkvi Notr Dam u Parizu.

Bitka se završila oko podneva, nakon bitke Lazar sa malim brojem velmoža odmara i odlazi u crkvu Samodrežu na liturgiju u čast srbske pobjede. Bajazit dolazi na mjesto bitke oko 6 sati po podne i vidjevši ljude u Samodreži prilazi crkvi, opkoli je i ubija kneza Lazara.

Nakon toga Bajazit se povlači u Tursku da učvrsti svoju vlast.

Rezime bitke

Ako su Turci pobijedili zašto su zvonila zvona crkve Notr Dam u čast hrišćanske pobjede?

Zašto je „pobjednik“ Bajazit pobjegao u Tursku, od kada to pobjednik bježi?

Zašto je na spomeniku kosovskim junacima Knez Stefan Lazarević napisao da podiže spomenik poginulom ocu i srbskoj gospodi koji su poginuli (citat): „negdje oko 6 ili 7 sati, ne znam tačno koje vrijeme“

Što se tiče vazalstva Srbije ka Bajazitu, Milica je to uradila iz razloga da spreči kralja Tvrtka da zagospodari Srbijom. Htjela je sinu Stefanu da stavi krunu Nemanjića.

Priča o izdaji Vuka Brankovića je nastala zbog kasnijeg skrivanja istine.

 

Od 12 pratilaca Miloša Obilića njih nekoliko je preživjelo, kasnije se pominju kao darodavci manastira Hilandar.

Zašto turski hroničari Leši, Zajededin i Šukurlah do detalja opisuju način pogibije Murata i u zapisima priznaju poraz Turaka?

Pobjednička vojska ne bježi, a turska je pobjegla iz Srbije

Akademik Jovan Deretić izjavio je kako pobjednička vojska nikada nije pobjegla sa bojišta, a turska vojska je pobjegla sa Kosova i nijedan njihov vojnik nije ostao u Srbiji.

Prema savezu koji je kasnije sklopljen, Srbija je jedino bila dužna da sultanu da 10 odsto od prerade srebra i ništa više.

Na Kosovu imamo podatke od turskih hroničara, koji su bili uglavnom hodže jer su oni jedini bili pismeni. Oni su vjerno predstavljali bitku sve do onog momenta kada treba da se kaže da su poraženi, jer kao vjernici ne smiju da kažu da je Alahova vojska poražena  – navodi Deretić i dodaje primer kada je srpsko desno krilo, koje je vodio Vuk Branković sa 12.000 oklopnih konjanika.

On je uništio lijevo tursko krilo, a onda je otkriven centar gdje je bio sultan Murat. Obilić je iskoristio tu pukotinu u sjurio sa 12 vitezova prema sultanu i oborio ga je kopljem sa konja i dokrajčio mačem – navodi Deretić i nastavlja da su Obilića potom ubili.

Kako god bilo, to je jedna od rijetkih bitaka takvih razmjera, koja je obavijena velom misterije, ponešto zbog velikog vremenskog razmaka, ali više zbog našeg nemara,….