Svojim iskazom i željom da bude svjedok saradnik, Kemal Čaušević, bivši direktror Uprave za indirektno oporezivanje u vrtlog milionskih afera stavio je krem BiH društva, ali i Republike Srpske, pogotovo onaj politički dio. Naš portal došao je do ekskluzivnog izvještaja Čauševića, koji ćemo podijeliti sa vama u narednih nekoliko nastavaka, a zbog autentičnosti dokumenta, on je podijeljen baš onako kako je Čaušević i otkrivao detalje:

Što se tiče aktuelnog vršioca v. d. ministra bezbijednosti u Vijeću ministara BiH Mladena Čavara, radi se o bivšem uposleniku UIO-e, kojeg se sjećam da je tamo 2006. ili 2007. godine, radio u CI Mostar na poslovima carinika za pregled robe. Naime, dobio sam pismenu informaciju koja je zaprimljena u Upravi i to se može pronaći i danas, a u kojoj sam obaviješten od strane pravnog lica „Eko Škobić“ i u kojem je prijavljeni Mladen Čavar za vršenje krivičnog djela – Primanja mita i zloupotreba položaja na način da su za carinjenje kamiona plaćali njemu kao cariniku 1.000 maraka. Prilikom svakog uvoza kada sam otišao u Mostar u redovni obilazak regionalnih centara i razgovarao na tu temu sa Čavarom, koji je tom prilikom sve negirao. Što se tiče firme „Eko Škobić“ pokazalo se vremenom da je to firma preko koje je radio Sido Karić, iz razloga, jer je bio u zatvoru, a na temelju rada Tužilaštva gdje smo mi iz Uprave aktivno pomagali ili pod istragom, pa je na taj način prikrivao djelatnost. Prema informaciji koju sam dobio, Ferhat Peštalić je taj koji je završavao poslove za firmu „Eko Škobić“, a Ferhat Peštalić je Sidin igrač, tačnije radio je za njega.

Dvije godine kasnije nakon razgovora sa Čavarom, sam Čavar mi je djelimično potvrdio tačnost informacije od prije dvije godine, kada mi je rekao da mu podatke za „Eko Škobić“ donosio Fahret Peštalić, te da on (Čavar) nije imao saznanje da „Eko Škobić“ ima veze sa Sidom Karićem. Međutim, ovo o čemu govorim možete provjeriti uvidom u uvoz firme „Eko Škobić“ u Asikudi da se robe uvoze sa posmiješno niskim cijenama, možete provjeriti šifru carinika iz koje se može vidjeti da se radi o Čavaru, možete razgovarati sa Fahratom Peštalić, koji mi je rekao da je Čavar došao u prisustvu dvojice ćelavih ljudi u svojdstvu v. d. Ministra sigurnosti, prijeti mu sa da ne priča o ovome, a možete razgovarati na kraju karajeva i sa Sidom Karićem.

U isto vrijeme, možete provjeriti da je Čavar postao vlasnikom stana u Mostaru, a sam Čavar mi je rekao da ga je platio u iznosu od 120.000 hiljade maraka. To ne mora značiti ništa, ali može biti znakovito, jer se radi o periodu uvoza tog pravnog lica. Međutim, Čavar ima još jednu dimenziju koja može biti od značaja, jer on je dio bezbjedonosnih projekata u planu srbijanske BIE da ovlada ekonomijom BiH, jer Sindikat uprave su osnovali bezbjednjački kadrovi Mladen Čavar (bivši pilot), a Čavar je vrlo interesantno bio pilot hrvatske nacionalnosti i koji je bio pripravnik vazduhoplovne akademije JNA, u periodu 1992. – 1995. godine, a potom hrvatski kadar u UIO-e, pa je zbog toga bio i negativno tretiran od svih hrvata u Zapadnoj Hercegovini, a naročito u RC Mostar, a jedan od osnivača sindikata je vaš svjedok Vlado Ilić protiv kojeg je zbog šverca kafe predat izvještaj tužilaštvu BiH, pa je zbog toga moglo sa njim manipulisati. Ministar sigurnost BiH Sadik Ahmetović je vršio pritisak na pravosuđe BiH.

Kemal Causevic

Vremenski, vežite se za period kada je na Sudu BiH ukinuta mjera pritvora Tihomiru Purdi koji je bio osumnjičen za ratne zločine.Godinu dana prije ukidanja tog pritvora, bio sam na jednom sastanku u Žepi, koji je organizovao Enver Štitkovac zvani Žuti koji ima neko građevinsko preduzeće i dobre odnose sa vlastima RS-e koja mu je dodijelila puno poslova na rekonstrukciji puteva u Istočnoj Bosni, posebno u Srebrenici i Žepi. Na tom sastanku trebali su se poslije dužeg vremena susresti Tihić i Dodik. Međutim, Tihić nije htio doći na sastanak radi dobrih odnosa Dodika sa Čovićem, a Čovića je kritikovao da je on – Tihić, Čovića spasio zatvora. Došao sam sa Sadikom, a Dodik je odmah počeo da priča kako ću ja ostati direktor uprave, međutim pokazalo se da nakon tog susreta jedinI koji je napredovao bio je Sadik Ahmetović koji je postao ministar bezbijednosti, a mene su skinuli. Sadik kao relativno novi kadar, sa ne baš kvalitetnim javnim nastupom je bio u prilici da mu je trebala i pomoć u smislu da mu se da prilika da govori pred ljudima, u čemu nije bio baš vješt, pa sam mu ja omogućio da održi jedan govor na GP Globuku u blizini Trebinja, a nakon ovoga Sadik je počeo da vrši pritisak na mene da zapošljavam Bošnjake iz Srebrenice u UIO-e. Ja ne bih imao ništa protiv na svaki mogući način pomoći narodu Srebrenice koji je preživio tragediju, da se tu nije radilo o ljudima kojima pomoć nije trebala. Međutim, Sadik mi je slao sumnjive tipove, polu  kriminalnog izgleda, izuzetno situirane i koji su u principu prekinuli sve veze sa Srebrenicom, gdje niti su živjeli, niti su imali namjeru da se vrate. Takvih je zaposleno što muških što ženskih 10-tak, ali ja sam ubrzo počeo davati otkaz, da bi na kraju ostao jedan, ja sam rekao Sadiku skini mi se sa Uprave, imaš svoju policijsku agenciju pri ministarsvu pa ih zapošljavaj. Ubrzo Sadik koji je u jednom periodu bio pravi poslušnik srpske politike a mnogi pričaju da je bio ucijenjen te je počeo da razvaljuje Upravu i narušava moju poziciju i počeo da me opanjkava i u SDA pa išire. Jedan od ljudi preko kojeg je rovario unutra je bio Hajro Lagumdžija, koji mi je sam na kraju priznao da su ga natjerali, a Hajro je iskorišten za organizovanje jednog sastanka u stanu Hajre Lagumdžije na Koševu preko puta pijace na Ciglanama, sa sudijom Halilom Lagumdžijom, koji je rođak Hajre Lagumdžije, a na sastanku su bili Tihić i Ahmetović i tada je dogovoreno, odnosno izvršen pritisak na pravosuđe da su Purdi ukine pritvor, iz razloga što je Purda s Tihićem bio u logoru.

Možda još bi mogao dodati da je sin Tihića napustio Upravu i otišao u Službu za poslove sa strancima u Sadikovo ministarstvo. Rješenje je potpisao pomoćnik direktora Hajrudin Lagumdžija. Naime, Tihićev sin je radio u CI Šamac i učestvovao u izdavanju lažnih EURO 1 obrazaca za ukrajinske orahe koji su izvoženi u Tursku. Njegovog sina sam primio u Upravi, nakon što je to od mene zahtijevao Tihić, bio je najbolji na testu jer sam ja od Nevena Akšamije iz Agencije za državnu sužbu tražio pitanja koja je Tihićev sin naučio i imao dobar rezultat.

U nastavku

Biznis je na granici

Svakog dana objavljivaćemo transkripte Kemala Čauševića, a u sledećem nastavku čitaćete kako su  građeni carinski terminali, te granični prelazi širom Bosne i Hercegovine, i kakvu su ulogu u kupovini zemljišta imali pojedini političari. Čitajte “Pravdabl.com” i saznajte istinu koja je skrivana od vas,….