Ljudi koji dolaze u uprave klubova nikako da shvate da su oni tu zbog igrača, a ne obrnuto. Zato nasm sport na ovim prostorima i propada.

Pitam se kako se Srbi i muslimani ne ugledaju na klubove iz Herceg-Bosne. Imaju vjerovatno i oni problema, ali to vješto sakrivaju, za razliku od srpskih i muslimanskih klubova (Sloboda, Borac, Čelik, do skora i Sarajevo…). Mi odmah plačemo, a Herceg-Bosna mudro ćuti i provodi svoju sportsku ideologiju. To isto rade i u politici! Dok se drugi svađaju, oni to koriste za svoje ciljeve.

Zašto Herceg-Bosna?

Na žalost, Rukometni savez BiH je konstituisan sa Rukometnim savezom Herceg-Bosne. Zato nas niko i ne prizna, a rezultati su nam takvi kakvi su! Šta je Herceg-Bosna treba pitati Peru Milanovića i Duška Popovića iz Rukometnog saveza Republike Srpske. U HB su shvatili da je u sportu bitan rezultat, tako se i ponašaju i sprovode svoju ideologiju, a Srbima i muslimanima ostaje pjesma ”Kroz Podlugove”! 

Ne mogu nikako da shvatim da ljudi koji dolaze u upravu ne kontaju da su tu zbog Borca. Tako je bilo u moje vrijeme, pa sve do 2001. godine.

Klubovi potput FK Borac, RK Borac, KK Borac, te Kuglaškog, Stonoteniskog i Atletskog kluba Borac, to su klubovi koji u svojoj istoriji imaju jake korjene, dušu, srce, krv, znoj i ljubav, i svi koji su bili u klubu bili su ambiciozni, a danas je to tuga.

Sada oni koji su u klubovima misle da su igrači i struka tu zbog njih, pa zato i nije čudo što se banjalučki sport nalazi tu gdje se nalazi! Ništa bolja situacija nije ni u ostalim klubovima BiH. Vidite samo šta se dešava sa FK Sloboda iz Tuzle, te KK Bosna iz Sarajeva. Sa druge strane, hrvatski klubovi su daleko bolje organizovani u svim sportovima. Ipak je to stvar sportske, a pogotovo opšte kulture!

Da li će ovo što govorim nekome smetati, mene uopšte ne interesuje! U sportu je mjerilo isključivo rezultat i organizovanost kluba. Neka mi samo kažu kada se čula kuknjava hrvatskih klubova iz BiH kada su u pitanju uslovi rada.

Za mene, kada je rukomet u pitanju, Herceg-Bosna postoji jer je krovni, Rukometni savez BiH, formiran od strane RS FBiH, RS RS i RS HB. To zvanično stoji u potpisanom sporazumu ova tri saveza.

I sad, dok se Srbi i muslimani utrkuju da dokažu ko je u pravu, Hrvati sporovode svoju sportsku ideologiju, a ”vozovi prolaze kroz Podlugove”!

Uskoro ću na ovom istom portalu da objavim kako je RK Zagreb 1957. godine pomogao Borcu da kroz kvalifikacije uđe u Prvu saveznu rukometnu ligu Jugoslavije koja je te godine i formirana. Bio sam prisutan dogovoru između Irisa Dolenca, trenera Zagreba, i Petra Čivića, igrača Borca. 

Razvijanje i opstanak banjalučkog sporta i postizanje vrhunskih rezultata zavisilo je od mnogo faktora, kao i od ljudi koji su bili na čelu klubova.

Kada je banjalučki sport u pitanju, tu su glavni inicijatori za pokretanje sporta bili Hrvati i muslimani! Pogotovo Hrvati koji, osim opšte, imaju i sportsku kulturu.

Oslije Drugog svjetskog rata Hrvati u Banjaluci su bili pokretači sporta uz pomoć muslimana. Tako su, pored ostalih, upravu FK Borac 1926. godine činili Zdravko Šerbl, Emil Zrelec, Braco Ilić, Mustafa Softić, Mile Stefanović i drugi. Prvi trener bio je igrač, Aranko Stoisavljević.

Na razvoj FK Borac uticao je Zagreb te je Borac, pod imenom RŠK Borac, primljen u stalno članstvo ”Zagrebačkog nogometnog podsaveza” koji je tada pokrivao teritoriju cijele Bosanske krajine.

Prvu ekipu su činili najviše Hrvati i muslimani i tek po neki Srbin. U to vrijeme Srbi i nisu bili nešto zagrijani za sport. Istaje situacija bila i u drugim sportovima, odnosno klubovima koji nose ime Borac, a gdje su uglavnom nastupali Hrvati i muslimani.

Ja ću se samo osloniti na Rukometni klub Borac jer i sam pripadam dijelu njegove istorije.

Sportska Banjaluka treba da zna kako i na koji način je Borac ušao u tek formiranu Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Kvalifikacije su održane u četiri grupe i iz svake grupe su se po dva provoplasirana tima (ukupno osam) plasirala u Prvu ligu. Jednu grupu kvalifikacija koja se igrala u Banjaluci činili su RK Zagreb, RK Željezničar Beograd, RK Partizan Cetinje, te domaći Borac.

Ovo prvi puta pričam, ne kao igrač tih kvalifikacija jer sam bio previše mlad za to takmičenje već kao prisutni akter dogovora u sobi broj 101, hotela ”Bosna”, između dva Hrvata, i to trenera Zagreba, Irisa Dolenca, i našeg igrača, Pere Čivića. Ja sam, od strane Pere Čivića, bio određen kao koordinator između njih dvojice.

Dolenc je ušao u sobu i direktno pitao Čivića ”je li mali naš čovjek?”, misleći na moje prisustvo, a ovaj je potvrdio da sam od povjerenja i još Hrvat. Ja sam samo ćutao.

Razgovor je tekao ovako:

– Čivke, pošto je Borac hrvatski klub (u to vrijeme je to bilo tačno, op. M.B.), mi smo spremni da da Srbe (Željezničar, op. M. B.), ”zajebemo”, i da Borac prođe i bude prvoligaš – rekao je Dolenc.

Čivić se malo zbunio, te je pitao kako da se to izvede? Dolenc mu je onda rekao da će, pošto je Borcu odgovarao i neriješen rezultat, posljednje dvije minute lopta biti u posjedu Zagreba. U njihovoj ekipi je to znao samo jedan igrač, Špoljarić, koji je desetak sekundi prije kraja, kod neriješenog rezultata, šutirao ali preko gola. Lopta je otišla u baštu bivšeg fudbalera Borca i Olimpije, Nijaza Kulenovića, i tako je Borac ušao u Prvu saveznu ligu Jugoslavije.

Prije svoje smrti, Pero Čivić me je nazvao iz Sarajeva i rekao mi da to objavim kada ocjenim da je situacija pogodna za Borac. Mnogi i ne znaju da su poslije Drugog svjetskog rata Hrvati bili glavni za sport, uz malu pomoć muslimana. Srbi su se u to vrijeme hvatali vojske i policije, dok o sportu nisu ništa znali.

Samo da podsjetim da su kostur tadašnje ekipe sačinjavali Hrvati Vlado Jović, Jerolim Karadža, Josip Rački, Zoran Prohaska, Bertold Rodin, Zvonko Bradić, Franjo Bezrodnik, Ante Šjor Friganović, a od Srba Rade Kekerović, Bobo i Mima Stanivuković i Duško Mišković, te Crnogorac petar Perović. Kasnije se prvoj ekipi priključuje Jovo Kerket, a zatim Mile Kekerović, Boro Golić i ja. Od muslimana tu su bili Nijaz Žiško i Mujo Baralić, a kasnije Hamdija Saračević i Mišo Filipović.

Mora se znati da su i ostali klubovi koji nose ime Borac uglavnom bili sastavljeni od Hrvata i muslimana, pogotovo u fudbalu.