Radovan Karadžić je bio jedan od najzaslužnijih ljudi što je Crvena zvezda nakon očajnog starta u sezoni 1983/1984. na kraju došla do titule šampiona SFRJ!
Iako nije bio profesionalac na “Marakani”, Karadžić je jedno vrijeme radio kao psiholog, kako bi digao ekipu iz letargije.
Pošto su “crveno-bijeli” počeli vrlo loše sezonu 1983/84, njihov trener Gojko Zec, koji se u Sarajevu sprijateljio sa Karadžićem, odlučio je da iskoristi njegovo znanje iz oblasti psihologije. Tako je Karadžić, koji je u istoj misiji bio i u Fudbalskom klubu Sarajevo, stigao u klub iz LJutice Bogdana.
Bilo je to u periodu kada je Karadžić radio u Domu zdravlja na Voždovcu.
– Sjećam se da smo u to vrijeme igrali nešto slabije, a Gojko Zec je smatrao da bi jedan dobar psiholog mogao da “digne” ekipu – rekao je lijevi bek te Zvezdine ekipe Mile Jovin.
Kako kaže, tih dana se u svlačionici “pojavio jedan markantan, visok čovjek, koji je održao govor”.
– Mnogo godina kasnije, kada je Radovan Karadžić postao poznata ličnost, neko nas je podsjetio da je to onaj čovek koga je doveo Zec – prisjetio se Jovin, koji je bio i trener Leotara u njihovoj šampionskoj sezoni u prvom nastupu u Premijer ligi BiH 2003. godine.
Te jeseni Zvezdi ništa nije polazilo za rukom. U prvih 14 kola imala je svega pet pobjeda, uz pet poraza i četiri remija i nalazila se na 10. mjestu, sa svega četiri boda više od posljednjeg Vardara. A onda, po Karadžićevom ulasku u svlačionicu, do odlaska na zimski odmor nanizala je tri uzastopne pobjede. Vjerovatno će neko pomisliti da je to puka koincidencija, ali neosporno je da je, baš u vrijeme kada je Karadžić držao seanse u Zvezdi, ona počela da se vraća u formu. U proljećnom dijelu je ubacila u petu brzinu i pretekla sve protivnike.
Jovin se sjeća da je dolazak psihologa u klub kod nekih igrača izazvao podsmijeh, ali da su svi ipak pažljivo slušali šta im on govori.
– Bilo je to davno, ali pamtim i da nam je nekoliko puta nešto recitovao. Uspješno je završio posao koji mu je povjeren i otišao – rekao je Jovin.
Cvijetin Blagojević, takođe član šampionske generacije, kaže da je Karadžića vidio tek nekoliko puta.
– Nekoliko dana poslije njegovog dolaska u Zvezdu, karijeru sam nastavio u inostranstvu. Znam da je uspio da opusti ekipu koja je bila u grču poslije serije loših rezultata – veli Blagojević.
Jedan od rijetkih fudbalera Zvezde koji su opravdali očekivanja te sezone, bio je mladi napadač Milko Đurovski, pored ostalog strijelac sva tri gola u prvoj pobjedi u sezoni protiv Dinama u Vinkovcima (3:0).
– Sjećam se da je Karadžić posjećivao ekipu dok smo bili u karantinu u Obrenovcu. Davao nam je savjete gotovo iz svih oblasti, pa čak i u vezi sa ishranom. Često je razgovarao s nama i bio je vrlo upečatljiv – kaže Milko Đurovski.
Na pitanje da li se može pričati o zaslugama Radovana Karadžića za osvajanje Zvezdine titule, Đurovski je odgovorio:
– U ono vrijeme je odlazak psihologu značio da ti nešto ozbiljno fali, pa je tako i kod nas igrača takav potez kluba bio neočekivan. Ali, treba imati u vidu i to da je Crvena zvezda, kao najuspješniji klub u regionu, uvijek pratila trendove. Da budem iskren i meni je to bilo malo čudno, ali nema sumnje da je Karadžić vrlo dobro radio svoj posao i da i njemu pripadaju zasluge što smo izašli iz krize. Poznajući Zvezdu, ne bi ona povukla neki potez tek tako. Možda smo u tom trenutku mislili da nam razgovori s psihologom ne donose ništa, ali možda je uloga psihologa takva, da nečujno dovede stvari u red.

“Narodne novine”