Tamara je stare predmete pronalazila po napuštenim kućama, kojih je nažalost, i u Brocu sve više, puno predmeta je dobila od komšija, rođaka, prijatelja.
– Roditelji su me podržali i za tu namjenu su oslobodili jednu prostoriju u pomoćnoj zgradi, a u potragu za starinama su se uključili i sestra Dijana i brat Živojin. Posebno sam ponosna na prvu verziju šivaće mašine, i staru harmoniku koja je izrađena u Rusiji prije više od 120 godina. Stručnjaci su joj utvrdili godište, a meni nedostaje njeno putešestvije, kako i s kim je stigla iz daleke Rusije…
U Tamarinoj zbirci se nalaze sve novčanice koje su korišćene na ovim prostorima unazad stotinak godina, tu su drveni plug, pegla na žar, ručni mlinovi za kafu, fenjeri, drvene naćve za pripremanje hljeba, stare preslice…
– Želja mi je da kompletiram stari, originalni razboj sa svim onim što je bilo neophodno za češljanje, ispredanje vune, i tkanje šarenih ćilima koji su ukrašavali seoske kuće, okrečene u bijelo… I da sjednem za razboj, pa da mi baka Stana pokaže kako da izatkam, bilo šta, samo da doživim i tu čaroliju – kaže Tamara.
Katastrofalne poplave iz 2014. godine nisu zaobišle ni Tamarin muzej. Uništeno je dosta vrijednih eksponata, ali ova marljiva devojka, kad god joj vreme dozvoli, obnavlja i dopunjava svoju vrijednu zbirku.
– Moja gimnazijska ljubav je arheologija i izučavanje prošlosti Semberije, ali me životni put odveo na drugu stranu, u zanimljivi svijet fitomedicine, i eto, nekoliko godina živim dvostruki život – sa starinama i sa biljkama – kaže Tamara, i dodaje da očekuje dok ore bročanska polja, izore ponešto od starih Rimljana koji su naseljavali ove prostore…
Nema komentara