Finale Kupa Grada Banjaluka donijelo je jednu novu dimenziju u gradu na Vrbasu kada je u pitanju najvažnija sporedna stvar na svijetu. Duel dva premijerligaša protekao je u izjednačenoj igri, na kraju više sreće imao je Borac. Krupa može biti zadovoljna i finalom, iako je po igračkom kadru možda očekivala više. Idemo redom,…

BORAC: Pokazao snagu da ima potencijala za Premijer ligu! Razbijen stereotip da rezultati u Prvoj ligi RS nisu mjerilo kvaliteta. “Crveno-plavi” bili su opasni veći dio utakmice, pogotovo po bokovima. Odlično uklopljena maldost i iskustvo. Svakako da je mrlju na odlično odigranu utakmicu bacila priča oko trenera. Moglo se i moralo drugačije odreagovati sa svih strana. Igrački Borac bio dobar, i vratio vjeru da će se na Gradskom stadionu gledati dobar fudbal od jeseni.

kup grada 2

KRUPA: Solidna, i ništa više od toga. Možda i razumljivo, jer veliki fokus ove ekipe bio je stavljen na kraj Premijer lige, gdje je Krupa odlučivala o mnogo čemu, a još jedna bitka im slijedi, i to ne mala, već protiv Sarajeva da bi sezonu zaokružili na spektakularan način. Vidjelo se i u finalnom meču, kada ekipa sastavi nekoliko dodira sa loptom, ne zna se sa koje strane sijeva, lako su dolazili do Avdukićevog gola, ali nije bilo prisebnosti u momentima kada je trebalo završiti akciju. Penali su lutrija, ali treba se osvrnuti i na njih, jer previše nonšalantnosti je bilo u udarcima krupinih zvijezdi, pa i rezultat nije mogao biti adekvatan.

kup grada 3

POSJETA:Kada na finalu Kupa Grada imate 3.000 gledalaca, neko će reći u našim uslovima da je to odlično, ali trebalo je i moralo biti više. Zašto nije, teško dati odgovor, naplaćivanje ulaznica koje su morale biti besplatne! Ako je Grad Banjaluka pokrovitelj ove manifestacije, zajedno sa gradonačelnikom Igorom Radojičićem, onda su morali znati da bi na tribinama bilo 7.000-8.000 gledalaca da je ulaz bio besplatan. Ovim činom skrnavljena su i sva prethodna finala, a možda i buduća, jer ova predstava trebala je imati slavljenički, a ne takmičarski karakter.

AMBIJENT: Najtužnija stavka cijele priče oko finala. U najmanju ruku nesportsko. Tragično je da 95 % stadiona navija protiv Krupe, a ne za Borac! Zašto i čemu tolika frustracija kolektivom iz kanjona “Tijesno” teško je objasniti. Cijelo vrijeme iz Krupe dolazi poruka, da bez obzira na njihove rezultate, znaju odnos snaga, Borac je broj jedan u gradu! I prije i poslije finala, i da drugačiji rezultat nakon penal serije to ne bi promjenio. Onda i Borac, a prije svega njegovi navijači moraju se tako ponašati, džentlmenski. Bilo je tužno gledati kako djeca od sedam godina izgovaraju vulgarne riječi, samo zato što im i tata to isto radi, ili penzionere u sedmoj deceniji, kako za stanje u državi krive Krupu?! To nije navijanje, i ako se nešto ne promjeni u glavama tih ljudi, od jeseni Borac će puniti kasu u Sarajevu, koje jedva čeka takve grešnike. Ostaje bojazan da će se ovakve stvari ponoviti i u Prvenstvenim duelima, kada se očekuje još veća posjeta, ali i nada da bi ova pauza mogla spustiti tenzije između dva kluba i njihova rukovodstva. Banjaluka konačno ima dva premijerligaša, i zbog toga treba da bude ponosna, a ne da se podmeću klipovi u točkove, bilo sa koje strane.

SUĐENJE: Ispod nivoa finala, iako je na centru bio internacionalac sa FIFA znakom Ognjen Valjić. Zašto je to tako, teško je reći, ali očigledno da sve ovo što se dešavalo u finišu Premijer lige BiH, kao i suspenzija do kraja sezone, uticali su na Valjića da ne bude prepoznatljiv, autoritativan, kako smo navikli da ga gledamo. Sva sreća da slijedi pauza, kako bi Ognjen napunio baterije, jer sa predstavom koju je pokazao u finalu njegova karijera ide silaznom putanjom. Opomena i za njega, da nema lakih utakmica, iako su dueli Borca i Krupe sve, samo ne laki.

kup grada 4

REZIME: “Tresla se gora rodio se miš”. Bilo je svega u najavi, na kraju jedna korektna utakmica na samom trenu, uz manje incidente na tribinama. Borac je vratio primat najbolje ekipe Banjaluke, sasvim zasluženo. Imali su i težeg protivnika u polufinalu, i tamo ih je sreća pomazila, pa uz šampanjac iz elite Srpske, bio je red da se podigne i trofej, pa makar se on zvao i Kup grada Banjaluka. Dobra stvar da su mediji ovo takmičenje ispratili na više nego zadovoljavajućem nivou, pa je utakmica u Banjaluci bila “jača” od finala Kupa RS. Za ponos Banjaluke, ali i sramotu fudbala Srpske….