Sko­ro dvi­je de­ce­ni­je, ne­ka­daš­nji ka­pe­tan bro­da Pan­to Ma­li­čić, mje­se­čno je za­ra­đi­vao po de­set hi­lja­da do­la­ra. Dva pu­ta je obi­šao svi­jet. Da­nas Pan­to za­ra­di tek de­se­tak ma­ra­ka dne­vno, ako i to­li­ko, a živi kao bes­ku­ćnik, u Tre­bi­nju. Panto je za­vršio Po­mor­ski fa­kul­tet u Bar­se­lo­ni, a sa­da sku­plja sta­ro želje­zo i spa­va u na­pu­šte­nom po­go­nu je­dnog uga­še­nog pre­du­ze­ća.

Ni­sam gla­dan, jer me ov­dje svi zna­ju. Vi­še me ni­ko i ne pi­ta ho­ćeš li po­pi­ti ra­ki­ju, po­jes­ti sen­dvič. Sa­mo mi da­ju, do­ne­su. To je hu­ma­no. Ima do­brih lju­di još uvi­jek – pri­ča Pan­to, dok odlaže želje­zo.

Svo­je­vre­me­no, ka­pe­tan Pan­to je obi­šao 180 ze­ma­lja. Kaže, ne­ma gdje ni­je plo­vio. Te­čno go­vo­ri šest stra­nih je­zi­ka.

Ma­đar­ski, nje­ma­čki, špan­ski, fran­cus­ki, en­gles­ki i ita­li­jan­ski. Če­ti­ri i pi­šem, dva ne znam, ali ih go­vo­rim. U Tre­bi­nju ne­mam s kim da raz­go­va­ram na stra­nim je­zi­ci­ma, osim lje­ti, ka­da se u grad sli­ju tu­ris­ti – kaže Ma­li­čić, bri­šu­ći znoj sa če­la. Iako je mje­se­čno pri­mao pla­tu od 9.300 do­la­ra, ni­je je tro­šio, a živio je ras­tro­šno. Bio je ka­pe­tan pre­ko­oke­an­skog bro­da dvi­je de­ce­ni­je, dok po­li­ci­ja na nje­go­vom te­re­tnja­ku ni­je pro­na­šla ve­li­ke ko­li­či­ne ko­ka­ina. I on i po­sa­da su uha­pše­ni u špan­skim vo­da­ma, a ka­znu je pre­uzeo na se­be. Tri go­di­ne ka­sni­je, ispo­ru­čen je u BiH.

Tražili su za me­ne 12 go­di­na za­tvo­ra i 123 mi­li­on pe­ze­ta, to je oko 600 mi­li­ona evra. Ni­sam vra­tio, ni­sam imao to­li­ki no­vac. Os­tao sam u ga­ća­ma, uze­li su mi sve. Ka­zna je na kra­ju bi­la šest go­di­na, ka­sni­je sma­nje­na na tri – ve­li Ma­li­čić.

Od ta­da Pan­to ne­ma ni do­ma ni po­sla, ali kaže, ne ka­je se.

Dok nas ni­su uhap­si­li, ži­vje­lo se fan­tas­ti­čno. Ugla­vnom, ve­ći­na nov­ca ko­ji smo za­ra­đi­va­li bio je ile­ga­lan no­vac. Pre­vo­zio sam ono što su nam da­li i zna­li smo da će bi­ti pla­će­no. Pu­no je tu bi­lo pa­ra – sje­ća se on.

Ženio se ovaj biv­ši ka­pe­tan šest pu­ta i šest pu­ta ra­zvo­dio. Ima dje­cu, ra­su­tu po ci­je­lom svi­je­tu i tro­je unu­ča­di.

Ne­mam ja vi­še ni­ko­ga, ne­mam ni­šta. Kon­ta­kte sa dje­com sam iz­gu­bio, žalim zbog to­ga, a ženu ni­je­dnu ni­sam vo­lio – go­vo­ri Ma­li­čić.

Iako pra­znih džepo­va, pa­soš BiH brižlji­vo ču­va. Na­da se da će do­ći vri­je­me da po­no­vo di­gne si­dro i kre­ne put bi­je­log svi­je­ta, ma­kar u po­sje­tu prvoj kćer­ki ko­ja go­di­na­ma živi u Aus­tra­li­ji i sa ko­jom je još je­di­no u kon­ta­ktu.