Branislava Pajića, Paju znaju svi  fudbalski zaljubljenici u gradu na Vrbasu. Od najmanjih bundesligaških utamica, pa do Borca, Paju ćete naći na i oko stadiona. Nekako najčešće na ona dva, u “Rosuljama” i na “Predgrađu”, gdje je Pajo i proveo svoju fudbalsku karijeru, skromnu, ali bez mrlje, a takvih je malo….

Ovo je priča o jednom drugarstvu, koje traje više od 30 godina, o prijateljstvu “malog” Branislava Pajića i “velikoga” Blaža Sliškovića, o običnim ljudima Mostara i Banjaluke….

-Prvi susret sa Blažom imao sam na Omladinskom turniru na Tjentištu 1976. godine na “partizanskoj olimpijadi”, igralo se u Goraždu i Foči. Iako je Blaž tada imao 16 godina vidjelo se da će biti veliki fudbaler. Lopta mu se lijepila uz nogu, ko god je tada uživo gledao utakmice, znao je da se rađa nova zvijezda jugoslovenskog fudbala – započinje priču Paja, pa se prebacuje jednu deceniju kasnije, tačnije u 1984. godinu:

-Kao prvotimci Željezničara učestvovali smo na turniru željezničkih klubova iz BiH. Naš banjalučki, dobojski, zenički i domaćin mostarska Lokomotiva. Tada je Blaž već bio velika zvijezda Veleža, a mi smo nakon turnira ostali gledati meč između “rođenih” i Osijeka (2:1). Sjećam se da je Velež predvodio trenerski tandem Bajević – Marić, a nakon utakmice nastavili smo druženje do duboko u noć u jednom mostarskom Hotelu. Tu se i rodilo prijateljstvo sa Blažom, koji je tog ljeta prešao u Hajduk – prisjeća se Paja dok pokazuje fotografiju Blaža sa posvetom iz velike ekipe “bilih” sa braćom Vujović, Asanovićem, Miljušem, Pudarom, Vulićem, Andrijaševićem…..

I, tako prijateljstvo Paje i Blaža se nastavilo i godinama kasnije, kada je prošao rat, i kada se počela lopta kotrljati, Blaž je počeo dolaziti u Banjaluku sa Zrinjskim, prvo na utakmice sa Borcem, a od prošle sezone i sa Krupom. Još nije došao u Banjaluku, a da nije pitao za Branislava Pajića, našao vremena barem da se popije kafa.

-Naravno, fudbal nam je jedina tema, uglavnom se prisjećamo nekih starih ljepših vremena. Politike se nismo dotakli, ali iz onoga što sam pričao sa Blažom, osjetim da je veliki jugonostalgičar i da mu nedostaje ona velika juga sa velikim derbijima “velike četvorke”, jakim Veležom, Sarajevom, Vardarom, Rijekom, Borcem, Vojvodinom, Olimpijom. Znam samo jedno, da je Blaž Slišković velika ljudina, gospodin, i nedirajte mi ga gospodo iz Sarajeva! On je za vas doktor fudbala! Jer dok ima Blaža i njemu sličnih, biće i fudbala. kad njega otjerate, to više nije ta igra – zaključio je Pajo, pričajući već o nekom novom susretu sa svojim prijateljom.

Mali i veliki ljudi fudbala, boljeg primjera od Paje i Blaža  nema……