Teže mi pero nikada nije bilo….

Tri dana nisam ništa napisao, jer u mojoj 45-oj napustio me idol iz detinjstva, kojeg se nisam stidio ni kao odrastao čovjek, a pogotovo ne danas.

Da, baš Suljo!

To je bio moj Mesi, jer on se igrao fudala, i kada je pobjeđivao, i kada je gubio “Istok” nikada niste mogli prevariti, a on ako je “varao”, varao je uspješno pet godina. Toliko je trajala ta neposredna ljubav, koja je godinama kasnije prerastala u legendu, došavši tamo gdje joj je i mjesto. Bio jednom jedan Suljo…..

A, odakle krenuti priču o Sulji i Borcu?

Od samog dolaska kada ga je kao golobradog mladića u Banjaluku doveo Đorđe Gerum, ili od samog kraja, kada je nedavno bio u svojoj Banjaluci. Nema tu granice, već neka nevidljiva nit, koja je od Sulje napravila to što on uistinu i jeste bio, šarlatan, mangup, ženskaroš, lijep na oko, zajebant u društvu, i na kraju znao je igrati fudbal, baš znao! 

Imao sam sreću da u tih pet godina gledam gotovo sve utakmice Sulje, ili barem one najbitnije, a tada su bile sve važne! Ipak, jednu bi izdvojio, a to je 1/16 finala Kupa Jugoslavije, početak jedne velike priče….Avgust mjesec, ništa ne naslućuje nešto veliko, a u vazduhu baš tako. Stigao nam je Osijek, prvoligaš, na klupi Ljupko Petrović, a na Gradskom 10.000 insana!

Ej, 10.000 odjednom!

Borac odigrao utakmicu kao u transu. Bacio Slavonce na koljena, ali na kraju bi 1:1, a Tončo posta junak sa tri odbranjena penala. Ipak, i sam Tončo će priznati, da je Suljo odigrao utakmicu za novinarsku 10! Inače je tada u svim relevantnim pisanim medijima dobio 9. Ocjena više bila je rezervisana već za Šekularca….

A, radio je Suljo na toj utakmici šta je htio, želio….samo valjda u svom stilu, nije želio poniziti protivnika, a baš tako ga je ponižavao, lažnjak, dribling, trzaj….ma sve ono što fudbal čini time što jeste, magnetom za široke mase. Godinama poslije kada sam u društvu kapitena Špice i Beširevića evocirao uspomene na tu utakmicu, Suljo je ispričao jednu anegdotu:

– Cijelu utakmicu čuvao me Milan Janković, tada povremeni reprezentativac Jugoslavije. I cijelu utakmicu me štipa, a ja kao u inat, ne osjećam ništa, a on će meni: Pa jel moguće da ovakav igrač igra u Drugoj ligi! 

Ona druga anegdota vezana je za antologijsko finale Kupa sa Zvezdom. Samo oni najzagriženiji borčevci znaju da je u poslednjem minutu Zvonko Lipovac prošao 70-ak metara sa loptom i asistirao Sulji “mrtvu” šansu. A Suljo, kao i uvijek, zaigrao se, predriblao Stevana Stojanovića, pa Radovanovića, a gol prazan! Pa opet,…i ode šansa u nepovrat, ali osta 0:1, ni pokojni Blažo Zuber nije mogao uzeti ono što je negdje u zvijezdama zapisano….

Kada se povela ta tema, Suljo je uvijek imao dva odgovora: 

-Kako da dam gol svojoj Zvezdi, pa cijeli život navijam za nju! A, možda me i Džaja vidi, pa završim u njoj! 

A onaj drugi bio je još orginalniji: 

-Pobijedili smo, i to je najavažnije! Da sam postigao gol, proslavili bi se ja i Lupić. Ovako sva slava otišla je Senadu. I nek je, nije mi krivo, zaslužio je ! 

Eto, to je bio Suljo Beširević, koji je godinu dana kasnije u onom meču sa Proleterom izveo dva penala. Prvi u regularnom toku, a drugi u penal seriji i oba puta je pocjepao mrežu Gavrilovića! 

Ako bi mu tražio manu, onda mu je to odlazak, baš poslije Proletera. Borac upao u Prvu ligu, odličan tim, Gradski pun svake nedjelje, a Suljo izabra Rijeku. Naravno, mogao je da bira, jer tim sa Kantride bio je veći od Borca, ali ne mogu se oteti utisku da je ostao i tu šestu godinu, da bi se nadavao golova. Njegova zamjena Goran Alar dao ih je 12, a Suljo sa pakerima poput Matejića, Buvača, Mišea i Bogdana, proslavio bi se! Ali, izabrao je neki svoj put, i niko mu nikada zamjerio nije….

Imao bi još mnogo toga dodati o Sulji, ali vrijeme je da ga pustimo u “fudbalski raj”. Tamo ga je dočekao saigrač, Slobodan Karalić. Sad Suljo i Kara pričaju o osamdesetima, o Borcu, o Jugoslaviji, i ponekoj Banjalučanki….

Poslednji pozdrav Suadu Sulji Bešireviću:

S – Slovan je bio klub u kojem je Suljo započeo karijeru, iz kojeg je došao u Bosnu i Banjaluku…

U – uspomene su nešto što ostaje iza čovjeka. Suljo ih je imao toliko, da će legenda o njemu samo rasti, svakoga dana sve više i više….

A – Amater. Cijelog života bio je profesionalac, i igrao je kao amater, za sebe i za raju, za publiku, za potez više…..

D – Drug. Ima li neko iz zlatne generacije da nije volio Sulju? Šalio se na račun svih, a kao po pravilu, najviše na svoj…..

S – Suze. I danas gledam sliku, kada je 25.000 gledalaca u transu pjevalo pjesmu” Kuže ostani”. Ali suza u oku bila je samo kod Sulje, Bikija, Špileta i Durguta…..Tek da se zna…

U- uuuuuu, kada zagrmi sa drvenih stolica na Zapadu, pa se prenese na cijeli stadion. Samo dva imena mogla su u to čuveno uuuuuu na banjalučkom Gradskom: Bida (Abid Kovačević) i Suljo! 

LJ – Ljubav. Kad ga upitate za banjalučke dane, samo mu se brkovi nasmiju. A, i tu je bio nestašan, kao i sa loptom, volio je žene, a i one su, brate, voljele njega…..

O – Osmjeh. Pogledajte Suljine, fotografije, osmjeh sa lica mu ne silazi…….

B – Borac. Može li u jednu rečenicu stati Suljo bez Borca. Nabrajamo: Pašo, Fišer, Kime, i onda Suljo. I tačka! 

E – Engleska. Da se tad išlo kao danas u pečalbu, i kad vidim ko sve danas tamo igra, šta bi Suljo radio u toj Engleskoj, a imao je idealne gabarite baš za nju…

Š – Špica Damir. Mnogi su to rekli, a sa njima i Suljo: Igrao sam na mnogim mjestima, ali samo je jedan kapiten, za cijeli život: Špile!

I – Istok. Ko nije uživo vidio i doživio ljubav Istoka i Sulje, džaba pišem i objašanjavam. To je bilo nestvarno…..

R – Rijeka. Nije se naigrao, ali je sa Kantride otvorio put sebi za Kipar, gdje je postao fudbalsko božanstvo, i uz tada još nekoliko Jugoslovena krčio put toj ostrvskoj zemlji u najpopularnijem sportu. 

E – emocije. Suljo je sve u životu pa i fudbal igrao sa emocijom. Tako je i otišao, saemocijom, to najbolje znaju borčevci….

V- Vulturesi. Kada se nekada biralo ko je najbolji. Uvijek Suljo, nekad zasluženo, nekada i ne, ali “neka tajna veza” uvijek je postojala…

I – Igračina. Valjda ste iz ovoga svega shvatili kakva je igračina bio Suljo. Sve češće kažemo, bilo nekad, sad se samo spominjalo….

Ć -ćao Suljo. Nikada ti nećemo reći zbogom, jer dok je Borca i Banjaluke živjeće legenda o tebi……