Vinko Marinović po drugi put sjeda na klupu banjalučana! Kormilariće nemirnim morima Premijer lige, ali valjda i sam svjestan težina posla kojim se bavi, da će uvijek biti u žiži i da će se mjeriti svaki rezultat, a ponekad i pobjede u Borcu osim gola tri boda znače mnogo manje, jer u Banjaluci su podignuti standardi, barem oni fudbalski, da se ide ka višem, boljem…..

Nije to onaj Borac prije sedam godina, kada je Marin otišao iz njega. Vraća se eto, u smiraj ljeta 2022. godine, a iza sebe ima tri titule šampiona BiH, i jedan je od najtrofejnijih trenera na ovim prostorima. I kada je odlazio iz Banjaluke, ostavio je Borac u vrhu, a mnogo važnije od toga, tim je imao igru, imalo se zašto doći na Gradski i pogledati 90 minuta fudbala. To je ono što armija navijača Borca i sada traži, jer na toj igri, doći će i rezultati…..

Koliko god kritikovali Upravu klubu, ovaj put pogodili su, iako moramo reći da su oslušivali puls naroda, to bi im rekli svi i prije Lalatovića. Jednostavno, Marinović je u ovom trenutku, a on traje već nekoliko godina, ubjedljivo najbolja opcija za Borac!

Legenda je kluba, kako igračka, vrlo brzo će biti i trenerska. Dolazi iz Krajine, odlično poznaje mentalitet ovdašnjih fudbalskih snaga, posjeduje ogroman respekt kod igrača, a voli ga javnost. Ima tu harizmu, da iz ničega dođe do vrha, a ovaj put trebalo bi mu biti mnogo lakše, jer u tih sedam godina koliko je izbivao iz Platonove, mnogo toga je urađeno. Naravno, bilo je i loših poteza, pogotovo lutanja sa trenerskim imenima, pa i igračkim, ali ovaj put za srećan povratak Vinka Marinovića, nabrojaćemo samo ono bolje što ga čeka….

Borac je igrao tri puta u Evropi, bio šampion BiH, ima solidnu podlogu u Omladinskom pogonu, koju tada nije imao, uostalom juniori su aktuleni šampioni BiH, igraju Omladinsku Ligu šampiona. O infrastrukturi ne treba ni pričati, teren je jedan od najboljih u BiH, uskoro sa grijačima i hibridnom travom, u međuvremenu stigao je i pomoćni teren, takođe sa reflektorima. Postavljeni su čitači na ulazima, stiže novi semafor, jednostavno ne mjerljivo…O finansijskoj stabilnosti bolje i ne pričati, jer kada je Marin odlazio, bilo je sve u magli, pa i plate. Danas gotovo sve obaveze izmirene, vraćeni višemilionski dugovi. Ono što se od Marinovića očekuje, i što bi ga moglo vinuti u vrh borčeve trenerske piramide jeste taj iskorak u Evropi, koji tako silno nedostaje, da bi i ove nabrojane kockice, imale potpuni smisao. Sa harizmom, koju ima, i podrškom koju će dobiti sa svih strana onih kojima srce kuce u “crveno-plavim” bojama, neka bude ova era ispisana zlatnim slovima, pa šta god ona značila.

A kako je bilo u vremenu odlaska Marinovića prije sedam i po godina, možete se podsjetiti u našoj kolumni, koja je probila sve barijere, jer je imala preko 300.000 čitanja. A i prilika “novoj” Upravi da uči na greškama one stare. Jer vremena se mijenjaju, ali Borac uvijek ostaje….

OTI'ŠO SI MARINE, OSTALA JE TUGA