Kako se približava kraj šampionata Premijer lige BiH, čini se da se i prednost Borca nad Zrinjskim topi, pa je sa 12 bodova spala na samo +5, ali bez obzira na činjenicu što “plemići” ruše sve redom, nikada izvjesnije nije bilo da će titula po treći put u Banjaluku!

A za tu činjenicu postoji samo jedan razlog. Borac igra najljepši fudbal u BiH, igra koja ima i glavu i rep, igra koja razoružava bilo koji argument neke druge strane. Bez obzira na dva gostujuća remija u Vrapčićima i na Koševu, “crveno-plavi” su baš tu pokazali zašto su iznad svih. Napadali su u obje utamice, tražili gol više, imali bolje i konkretnije prilike, ali fudbal je ponekad surov, ne pobijedi bolji, ali ona slika koja je ostala nakon 90 minuta igre jasna je kao trag na snijegu!

Navijači Borca nisu nikada više uživali nego u subotnjoj sarajevskoj noći, 15-ak minuta do kraja, a na “Koševu” bunkerica, ali ne gostiju, već domaćeg tima. Sarajevo je igralo onoliko koliko mu je to Borac dozvolio, i ni milimetra više! Bunker, i brza tranzicija i poneki kontranapad, to je sve što su Rožmanovi puleni napravili, a samo jedan udarac u okvir gola koji je i bio gol, jasno pokazuje kako je tekao derbi…

Sve su to parametri koji idu Borcu na mlin, jer konačno je stvorena ekipa koja ima glavu i rep. Ekipa koja nema “zvijezde” ali ima radnike koji 90 minuta žele da igraju fudbal, ljude zadatka, igrače koji ne paniče, i iznose loptu od noge do noge, žele kroz pas igru da dođu do prednosti.

E, sad što to u Sar'jevu ne žele da vide, pa spominju Kazlagića, to je njihova stvar. Ako hoće neka pokažu gdje je taj penal koji nije svirao za Sarajevo, ili jeste za Borac, nedozvoljnu poziciju koja je išla na štetu njihovog tima, ili neki karton koji nije, a trebao je pokazati. Dva ili tri prekršaja na sredini terena, koja su mogla otići na jednu ili na drugu stranu, toliko su ne bitna u cijeloj priči, ali važno je ponašanje koje se vidjelo iz aviona. Na svaku odluku skakali su kao osice, a nama je ostalo samo da zamišljamo kako je to bilo proteklih 20-ak godina kada se otimalo i šakom i kapom.

Borac svoje pobjede ostvaruje na zelenom terenu, i onu “pod Bijelim brijegom” i onu nedavno na “Koševu”, ili na “Pecari”, a u porazima traži slabosti na svojoj strani. To je jedini ispravan put. Čaršija je uvijek pričala, i pričaće, a vi igrajte fudbal, to njih u stvari i najviše boli……