Branislav Pajić Pajo, fudbalski globtroter Banjaluke! Nema gdje nema Paje, od Predgrađa, “Rosulja”, “Čaira”, pa do Gradskog, njegove najveće ljubavi. Pratio je Borac u mladosti gdje je stigao, a nema gdje nije….

Ko zna, možda bi i u Krupu stigao, da se sjeti neko da ga poveze….jer fudbalski on je bogat čovjek, materijalno daleko od toga…..

A neko se sjetio i hvala mu, što je pozvao Paju na svetkovinu fudbala Republike Srpske, gdje su proglašeni najbolji za proteklu godinu. Možda je onako “rasčupan” zapadao za oko onima koji nisu iz Banjaluke, ali Paja je strpljivo sve posmatrao u ruci držeći svoje amajlije, ovaj put sve spremno za susret sa Draganom Stojkovićem Piksijem. Požutjeli TEMPO, i nekoliko fotografija starih 35-40 godina, u vrijeme najveće slave Piksija, ali i Borca.

– Čekam Piksija, da mi se potpiše na jednu sliku, a možda pristane i da se uslika sa mnom – skromno je pričao Paja dok je ceremonija išla svojim tokom, a on nastavlja:

– Vidiš ovu fotografiju? To ti je 11. maja 1988, prije finala Kupa Crvena zvezda – Borac. Delagacije oba kluba posjetile su vječnu kuću Maršala Tita, a među njima i kapiteni Dragan Stojković i Damir Špica. I ja sam bio tu – priča Paja neobičnu priču, a svi znamo da je on prepoznatljiv po sloganu “druga staroga”: “Bravar je bio najbolji”.

I tako je Paja dočekao svog idola, uslikao se dobio potpis na sliku na kojem ima sve igrače Borca, a uz Piksija i Tomislava Ivkovića, koji je u to vrijeme stajao na golu “crveno-bijelih”.

Uspio je Paja da se uslika i sa predsjednikom FSRS i FSBiH Vicom Zeljkovićem, dodirujući tako fudbalsko nebo, jer ono se i sniva, kada mali dostignu visine velikih. A, Paja u fudbalu nije mali, gledao je uživo vrhunskih utakmica, kakvih neki neće vidjeti za života ni na malim ekranima, a o onim malim i da ne pričamo.

Dobri fudbalski duh Banjaluke, Branislav Pajić Paja…..

PAJA I BLAŽ-FUDBALSKA PRIČA KOJA TRAJE!