Vladimir Karalić je imao i te kako interesantnu karijeru. Još kao dječak, odrastao je uz oca legendarnog golmana Borca Slobodana Karalića, a onda i sam kad je krenuo u fudbalske vode, bilo je svega, ali humor Vladu nije nikada napuštao. Čak i u ovim teškim vremenima, Karalić je na svom Fejsbuk profilu u poslednjih nekoliko dana prepričavao svoje anegdote, koje su i od ostatka ekipe bile i te kako prihvaćene.

– Na ideju sam došao spontano sjetivši se jedne meni uvijek smiješne anegdote iz Laktaša. Onda sam vidio da su reakcije pozitivne, pa su se javljali i ljudi privatno da mi kažu da sam im popravio dan, pa sam se raspištoljio sa pričama, a imam ih zaista puno iz razloga što sam imao jednu od najšarolikijih karijera što se moglo imati. Moj moto je da nikog ne uvrijedim i da svakom nabacim osmijeh na lice i širim pozitivnu energiju jer nam u ovo čudno doba dok čekamo, jedino to preostaje – rekao nam je Vladimir Karalić.

Pa da krenemo sa anegdotama, sigurni smo da ćete se i vi ismijati….

Imam nešto šefe

Situacija: Darko Raca ne dolazi na trening Laktaša.
Trener Milan Milanović putem SMS-a ga pita, ”Zašto te nema na treningu”?
Odgovara Raca ”Ne mogu šefe, imam nešto”…

Samo vi svoje…

Banjaluka 2002, Gradski stadion, Zoran Smileski drži sastanak, nakon 20 minuta sastančenja ulazi u svlačionicu Zoka Tamamović (tadašnji kućni majstor u Borcu). Kaže njemu Smile, ”Alo bre, imamo sastanak…”, Tamamović će njemu na to, ”Bio sam ja na malo jačim sastancima, samo vi svoje”…

Opušteni Kliber

Banjaluka 2002, trener Zoran Smileski, Ljubojević kasni na sastanak 15 minuta, priča na telefon dok ulazi, pita ga Smile: ” Izvini Dare, jel ti smetamo mi da izađemo iz svlačionice da pričas na miru?”, kaže Kliber ”Neka neka, samo opušteno…”

Baja i trudnice

Godina 2005. Vratio se ja u Banjaluku na par dana da sredim vizu za Grčku, srećem na Borčevom parkingu Velimira Stojnića Baju. Pitam ga ”Kako ste šefe, kako ekipa?”, on je tada vodio juniore Borca. Baja će meni na to, ”Ma kakva ekipa, daj mi 11 trudnica napraviću ekipu”

Hune sa Lupom na klupi

Pozvao Hune Fazlić Senada Lupića na šetnju u park da mu na kulturan način saopšti da će na sledećoj utakmici sjediti na klupi… Kaže njemu Senad, ”Hune, ja ni u parku ne sjedim na klupi”…

Bitlsi

Dolazi Kustudić kao novi Šef stručnog štaba u Laktaše… Ulazi u svlačionicu… Ljubiša Drljača duga kosa trake, Milošević duga kosa, pun tetovaža, Mirković duga kosa, nekoliko kila viška, neko je imao i pirsing na nosu, kad će Kustudić… ” Šta je ovo jebote, jel ovo fudbalski klub, ili su ovo Bitlsi…”

Ja ću taksijem

Solun 2005, živim od trening kampa na nekih 40 kilometara. Dogovor je da pokupim usput nutricionistkinju, Salpija i jos jednog reprezentativca Kipra radi uštede i druženja. Prvo treba da pokupim nutricionistkinju međutim ona kasni… Ja onako u afektu (jer se to dešava vec treći put) šaljem njima dvojici poruku koja glasi: ”Ova čibava retardacija opet kasni pa da znate”, međutim dešava se da u brzini šaljem i njoj tu poruku, dolazi ona poslije par minuta i kaže: ”Ja ću taksijem na trening, ćao…” I tako ja propadam u zemlju, a ta priča se i dan danas prepričava po cijeloj fudbalskoj Grčkoj.

 Baljiću (ne)javi se

Stigao ja tek u PAOK, naivan ko francuska sobarica, u ekipu tada takođe stigao najbolji desni bek kojeg sam ikada gledao, Fatih Akyel, Turčin, bio treći sa Turskom u Japanu i Koreji, igrao za Fenerbahče, Majorku, Trabzon…(strpao Đorđevića i Georgatosa u džep sam protiv Olimpijakosa)… E sa tim kraljem sam imao dvIJe dobre anegdote, prva je početak priprema i radili smo neka istrčavanja, on je imao nekih deset kila viška i izgledao je katastrofalno pa sam iz taktičkih razloga navukao da radim u paru sa njim da bih ja ispao brz, ispostavilo da je čovjek toliko brz i eksplozivan da ga nisam mogao pogledom uhvatiti plus sam bio na rubu povraćanja iako sam bio izuzetno spreman sa svojih 21 godinu, ostali ”psi” su se samo onako hinjski smijali mojoj naivnosti…
Sledeća anegdota jeste ta da je on bio u izuzetnim odnosima sa Baljićem, kaže on meni, znaš li ti Baljića, a ja onako od sramote da ne ispadnem levat kažem da ga znam, vadi on telefon, zove Baljića, mene obliva hladan znoj, sreća nije se javio, nakon toga sam priznao istinu i ispalo je sve jako simpatično…

Jel stigao Zoka

Stigao BSK u Trebinje ili Novi Grad, nisam siguran, pita jedan od glavnih navijača: ”jel stigao Malešević (Zoka ruljak)?” Neko je odgovorio sa NE, a onda ce taj glavni lola: ” E jebem vam mamu Banjalučku onda…”

Mrki paun

Pripreme sa Borcem, januar 2001, Herceg Novi, trener Dragan Vukša, noge teške kao i uvijek kod njega, igramo turnir neki, polufinale protiv Novog Pazara, mi apsolutni favorit jer smo imali po meni možda i najbolju poslijeratnu ekipu, dovoljno reći da smo imali za golmane Jovu Šmanju, Sinišu Mrkobradu i Radovana Gajića, i tako smo bili popunjeni po svim linijama. Gubimo od Novog Pazara, sutra sastanak, kao da smo ispali iz lige, smak svijeta, Vukša pocrnio, vrti usnama, češe se, grebe se… Počinje sastanak i prva rečenica koja je po njegovom mišljenju glavni razlog našeg poraza (Mrkobrada je nosio golmanski dres sa nekih 300 dezena boja na sebi): ”Mrkobrada je na teren izašao kao paun”…

Šta je Mikelini?

Tuzla 2007, Sakib Malkočević trener, vozimo se busom, stajemo na semafor, prelazi treba led ledeni preko pješačkog, svi u busu zinuli, okreće se Sakib i kaže Mikeliniju: ” E ovo je moj Mikelini pičkka, a ne ti…”

Kežmanu igraj, bre fudbal

Godina 2001, oktobar, Borac – Jugoslavija. Ivica Kralj baca na svoj prepoznatljivi način loptu rukom nekih 50 metara, Kežman znajući šta će se desiti izbjegava ofsajd zamku i spreman je da se stušti ka golu Borca. Međutim na samom centru ga sprečava Andrej Grubor “elegantnim” italijanskim faulom. Kežman će na to: ” Alo bre seljačino šta ti je?”, Grubor će na to: ” Alo bre, igraj fudbal bre… ”

Pričaj srpski da te cijeli svijet razumije

Kaže Marko Milošević:” Momci, vrlo je bitno da se edukujete, nadograđujete, ulažete u sebe, evo npr. ja znam tri jezika…”
Pero Ivetić ga pita onako sa strane: ”Marko, how are you?”, Marko će na to:” Dobro sam Perice, a kako si ti?”!?!?

————————————————————————————————————

U nestrpljenju očekujemo nove anegdote, da nam poprave ove sumorne dane….