U dubokoj arhivi, slučajno dolazim do fotografije sa stadiona “Luke” u Mrkonjić Gradu. Na fotografiji dva fudbalska veklikana, koji nisu više među nama. Slobodan Pobin Obradović-Brko i Nenad Neno Gavrilović, nekadašnji fudbaler i trener banjalučkog Borca. U društvu sa nekadašnjim predsjednikom Upravnog odbora FK Sloboda Milenkom Milekićem i novinarom RTRS i “Glasa srpske” Slobodanom Dakićem.

Mada je od nastanaka te fotografije prošlo nekih šest, a možda i sedam godina sjećenja ne blijede. Naime, u to vrijeme FK Sloboda sa mogo uspijeha takmičila u Prvoj ligi Republike Srpske, a trener je bio Dragan Vukša. Mnogi kažu utemeljivač moderne Slobode.

Pošto su Vukša i Gavrilović, nakadašnji saigrači u Borcu bili dobri prijatelji Gavrilović je po pravilu često pratio Slobodine mečeve na “Lukama”.

Sjećam se tada našeg razgovora kad mi je rekao.

– Slušaj Daka, ja volim Mrkonjić! Tu se uvijek osjećem ko kod kuće i svoj na svome. Imam u Mrkonjiću mnogo prijatelja, i igrača sa kojima sam igrao. Sigurno najveć i najbolji je bio legendarni Mile Stojičić. Eto igrao sam i protiv Pobina, u nekim prijateljskim utakmicama.Zato volim da dođem u Mrkonjić, skoknem i do Balkane i udahnem najsvježiji vazduh u Krajini. Vjerujem da će Sloboda jednog dana moža biti i premjerligaška ekipa – optimističan je tada bio Gavrilović.

Nažalost, rana smrt 2. aprila 2022. godine prekinula je Nenine dolaske u Mrkonjić Grad. Godinu dana ranije upokojio se i dugogodiši Slobodin fudbaler i ekonom Slobodan Obradović Pobin.

Obradović je desetak godina sa uspjehom igrao u Slobodi. Bio je veliki “ratnik” i radilica na terenu, sa jakim i preciznim udarcem.Još dok je bio aktivan fudbaler, posto je ekonom i vodio računa o održavanju “Luka”.Radio je to sa mnogo ljubavi i predanosti, čemu se divili svi koji su dolazili u Mrkonjić Grad na “Luke” da igraju sa Slobodom.

Teška bolest ga je zaustavila da ne dočeka rekonstrukciju “Luka”, koje su sada dobile novi, ljepši i funkcionalniji izgled.

Sjećam se da mi je četsto znao reći:

– Imenjače samo da mi je dočekati da “popeglamo” ovaj teren i da imamo sistem za navodnjavanje terena.

Nažalost i nije dočekao taj dan!

Neno me podsjećao na činjenicu da je Borac često dolazio na pripreme na Balkanu i Mrkonjić Grad. Podsjetili smo se vremena kada je na kormilo Borca došao veliki fudbalski stručnjak iz Partizana iz Beograda Marko Valok. Po “specijalizaciji” pukovnik JNA, a po vokaciji izvanredan fudbaler i fudbalski trener.

Bila su to neka lijepa fudbalska vremena, kada su na “Lukama” stasavali fudbalski biseri i odlazili da igraju za Borac. Jedan od poslednjih u plejadi tih bisera je jedan od najboljih fudbalera svih vremena iz Mrkonjić Grada Nebojša Oroz. Ostalo je zapisano da je bio najmlađi kapiten u FK Borac Banjaluka. Da je dogurao da igra za zagrebački Dinamo, Dinemo iz Vinkovaca, Iskru iz Bugojna…Bio na pragu reprezentacije one velike Jugoslavije. Nakon čega odlazi igrati fudbal i raditi u Švajcarskoj.

Sada su neka druga vremena, pa u Slobodu i Mrkonjić Grad dolaze igrati fudbaleri koji su ponikli u Borcu ili nekoj drugoj fudbalskoj ekipi iz Banjaluke. Neki će reći da to nije dobro, ali sada su neka druga vremena.

Vremena u kojima svaki klub u Krajini traži svoje mjesto pod nebeskim svodom. Pa tako i FK Sloboda Nova Banka. Oharbruje to da je na “Lukama” sve više momaka koji igraju za Slobodu, a da su ponikli u redovima mrkonjićkog prvoligaša.

I još nešto što ohrabruje, da je fudbal u gradu podno Lisine ponovo postao sport broj jedan. Da u mlađim selekcijama trenira oko 300 dječaka. Da su uslovi za rad izvanredni, a trenizi se održavaju na terenu sa vještačkom podlogom i pod svjetlošću reflektora.

Iskreno, to su i vremena koja su priželjkivali dvojica fudbalskih velikana Neno Gavrilović i Slobodan Pobin Obradović.

Fudbal ima čudnu moć da spaja ljude i stvara vječita prijateljstva.A tavi su bili moji drugari Neno i Pobin!

Tekst i foto: Slobodan Dakić