Kada je prošlog ljeta Krupa poslije tri sezone napustila Premijer ligu BiH, mnogi dušebrižnici su došli do daha “sada neće stajati do pete lige”. Međutim, ne samo da nije bilo tako, već potpuno suprotno!

Krupa je već na pola prvenstva ponovo u Premijer ligi BiH!

Zašto je to tako?

Imaju sistem, koji funkcioniše već godinama, i od njega neodstupaju…

Čak i kada su ispali, spletom (ne)srećnih okolnosti, krivicu su preuzeli na sebe, smatrajući da su naivno odradili prelazne rokove i dovođenje pojačanja, a greške sudija, protivnika, lošeg sistema….ostavili su po strani.

Sve počinje i završava sa braćom Ilić. Draško, Dragomir i Dragan, u ovaj klub uložili su sebe, svoj novac, svoje vrijeme, pa ako hoćete i zdravlje.

I to daje rezultata, htjeli mi to ili ne priznati. Upravo ta razlika bila je u duelu sa Rudar Prijedorom, koji ovo što Krupa radi, “njeguje” poslednjih nekoliko mjeseci. Slično je poređenje, napravio i Vico Zeljković pred duel sa Sarajevom. I slični su rezultati na kraju bili, da ne kažemo identični.

Stabilnost struke

Nema kluba u BiH koji se može pohvaliti takvim kontinuitetom. U deceniji promjenili su tri imena (Balaban, Starčević, Krunić) i trenutno “troše” četvrtog Džimija, koji Krupinu barku neumoljivo vodi ka bh eliti. Malo je reći da je taj čovjek prevaga u svakom smislu, ali pun kapacitet može da ispolji, baš zato, jer ga u Krupi na Vrbasu, poštuju prvo kao čovjeka, pa onda trenera, bivšeg fudbalera, Srbijanca…..Slična situacija je i na svim ostalim poljima, Marko Mazalica, Siniša Mrkobrada, mlađani Ilić….dišu kao tim, koji zna šta hoće, i to može….

Stabilnost Uprave

Sve počinje i završava sa braćom Ilić. Draško, Dragomir i Dragan, u ovaj klub uložili su sebe, svoj novac, svoje vrijeme, pa ako hoćete i zdravlje. I uvijek su tamo, sportski objekat na obalama Vrbasa njihov je dom, koji im pokazuje, a oni sebi i drugima dokazuju, da život i nije neko veliko čudo, kada se gleda običnim očima. Kada je kava sa običnim navijačem, novinarom, prijateljem iz školske klupe… isto vrijedna kao i ona sa ministrom, predsjednikom, gradonačelnikom….čak ponekad i slađa. Dok je tako, a to su bezbroj puta do sada pokazali, u Krupi će se igrati dobar fudbal.

Stabilnost ekipe

Redžić, Mandić, Jović, Dujaković…..mislim da niti jedan premijerligaš ne bi imao ništa protiv da ih vidi u svojim redovima, a oni služe “vojni rok” u kanjonu “Tijesno”, jer projektovani su da uskoro krenu putevima transfera Koljića i Vukotića. Dalje nećemo, i nema smisla, ali i u igračkom kadru, ovaj tim već danas vrijedi više nego barem 4-5 premijerligaša, a daleko su od svog zenita,tek su krenuli prema vrhu….

Stabilnost rezultata

Izuzev te prošle godine, Krupa je kao niko u poslednjoj deceniji imala stabilne rezultate. Kada se ciljao opstanak, obezbjeđivan je već na zimskoj pauzi, kada se jurila titula, slično ovoj danas situaciji, mogla se slaviti 2-3 mjeseca ranije. Ništa nije slučajno, pa ni to, jer veliki dio tih rezultata projektovan je u glavama onih dva pasosa ranije. Njihove zamisli teško su se otele na javi. Istina, fudbal je nepredvidiv, ponekad iznenadi, ali na dugotrajno, nema ništa slučajno…..

(Ne)stabilnost infrastrukture

Bajka u kanjonu “Tijesno”

Iako su do sada mnogo toga uložili na velelepno izdanje, sve to moglo bi stati na pola puta, jer potrebna su još dva koraka, podloga i reflektori. I tek tada će priča biti završena. Za tako nešto potrebno je izdvojiti preko milion KM, ili će premijerligaški šampanjac biti gorak. Poznajući braću Ilić, mnogi bi ruku, da ne kažemo glavu dali, da će i ova priča biti dovedena do kraja. Krupa je to zaslužila iz mnogo razloga, ali jedan bi tu trebao biti najjača karika. Nikada nikome nisu bili ništa dužni, njima su mnogi dužni, sve su platili na vrijeme, i ono što nekada nisu trebali. Da li treba više?

Valjda vam je sada jasno zašto je derbi između Krupe i Rudar Prijedora bio jednosmjerna ulica iz kojeg nema izlaza. Još su “rudari” i dobro prošli….