Ovom narodu, od Vardara do Triglava, od Đerdapa pa da Jadrana, valjda je ostao još samo inat!
Lopovi svih nacionalnosti 22 miliona poštenih ljudi doveli su do prosjačkog štapa, i dalje nam “trubeći” o slavnoj prošlosti Cara Lazara, kralja Zvonimira, Šćepana Malog, Skenderbega….i još nekih likova iz istorije koji danas nemaju gotovo nikakve veze sa nama. Zato, ono što ima veze, a to je život u JUGOSLAVIJI pokušavaju nam otrovati, i natjerati nas da zaboravimo sve.
E, neće moći!
Promjenili su nam nazive ulica, trgova, čak i gradova da bi živjeli “bolje”. Zanat mašinbravara je postao “sprdačina”, jer danas je IN imati kojekakve menadžerske titule koje nama lakoumnima prodaju maglu, i tako već skoro tri decenije. Za nepovjerovati….
A, bili smo sila, ne drugima, već sebi, svoji na svome….Zato drugovi i drugarice svih bivših repubilka i pokrajina nedajte se. Dajte glas i pokažite da nas ima, da u nama ima inata da bagru strpamo na Goli otok o zajedničkom trošku svih nas.
Evo im i jedna prelijepa pjesma, koju izvode tada dječak Milan Vidović, Kemal Monteno i “sedmorica mladih”.
“Ponosne godine….. vratiće se u inat, i bez Tita Tito”….
Inatom se ne postize nista! Potrebno je shvatanje okruzenja i izmjenjenih okolnosti koje su dovele do rusenja jedne drzave koja nije znala odgpvoriti na zahtjeve svojih drzavljana i na izazove globalizacije.