Laktaši “kašljucaju” u novoj sezoni.

Pored toga što već poprilično ozbiljno zaostaju za vrhom (osam bodova), igra, pogotovo u gostima je u najmanju ruku očajna. Jedan bod iz tri susreta i niti jedan pogodak upalili su crvene lampice u prvoligašu iz Lijevča polja (Famos 0:0, Sutjeska 0:1, Radnik 0:1). Uz sve to, iako je kod kuće osvojeno 10 od mogućih 12 bodova, čak pet primljenih pogodaka na dva susreta, ne ulijevaju povjerenje da ekipa ima kapacitet za najveće domete.

Naravno, bilo bi tendenciozno za sve okrviti igračku, ali i trenersku legendu Laktaša Miljana Bajića, međutim, stara deviza da je uvijek lakše promjeniti jednog čovjeka nego 11 na terenu, i u ovom slučaju pije vode.

A, kako sada stvari stoje, u opticaju su tri imena, i to veoma respektabilna!

Slobodan Starčević, je neko ko ima izgrađen jasan profil na ovim prostorima. Ima dugogodišnje uspješno iskustvo iz Premijer lige BiH. Iskusan, a opet dovoljno mlad da “razdrma” ekipu i uz svoj poznati “bundesligaški” rad dovede je na optimlnu temperaturu.

Branislav Krunić, istina ima angažman, sjedi na klupi prvoligaša s “Predgrađa”, ali uz ozbiljnu ponudu i ambicije koje ne kriju u Laktašima, dalo bi se i te kako pričati na tu temu. Njegov bonus je i odlična saradnja sa Bajićem, koji bi sigurno ostao u klubu u slučaju dolaska Krunića, uspješno su sarađivali i u Borcu.

Zoran Ćurguz, je neko ko je već vodio Laktaše. Ima iskustvo i harizmu, da od zvijezda i zvijezdica napravi cjelinu, a opet da u prvom planu bude kolektiv. Mnogi baš njega vide na Gradskom stadionu.

Sigurno da ni Uprava Laktaša neće lomiti preko koljena. Bajić će sasvim sigurno voditi ekipu protiv Ljubića, ali od njega će se na terenu tražiti pored pobjede i da gledaoci odu kući zadovoljni, što do sada nije bio slučaj.

Kako god da bude, nekako u vazduhu leluja, da će u Laktašima biti promjena, gdje i kako vidjećemo šta će nam donijeti naredni dani, ili tačnije sati……