Nema tačnih podataka koliko sa područja mrkonjićke opštine u Sjedinjenim Aeričkim Državama živi Mrkonjićana. Prije četrdesteka godina put Amerike, kako se govorilo “obećene zemlje” uputio se Ljupko Todorić, rodom iz Gerzova kod Mrkonjić Grada.

Krenuo je za stopama svoje braće Jove i Vase, koji su put Njujorka otišli još ranije. Vrijedna braća Todorić gradili su svoju malu imperiju u Americi, ali nikada nisu zaboravljali rodni kraj i Todoriće u Gerzovu, selu udaljenom četrdesetak kilometar od Mrkonjić Grada. Na padinama planine Lisine i nedaleko od izvora krajiške ljepotice rijeke Sokočnice.

Mada su udaljeni hiljadama kilometara od rodnog sela, Todorići oni straiji i mlađi rođeni u Americi, kao Stevan, sin upokojenog Vase svake godine dolazi u Gerzovo. Prošlog ljeta Gerzovu je sa Stevanom pohodio i njegov strici Ljupko, čovjek koji je zašao u osmu deceniju života.

Bila je to prilika da se sa Todorićima, koji su mi bližnji rod družim. Ljupko je mali brat mog upokojenog oca Vladimira i meni kako naš narod kaže mali stric. Uz rodbinske priče, planovima za modernizaciju puta od Todorića, te uređenju rodne kuće pričalo se i o sportu.

Naime, Todorići su veliki ljubitelji fudbala, košarke, tenisa…, a idoli su im Novak Đoković i Nikola Jokić.

Od fudbalera vezani su za nekadašnjem srpskog reprezentativca Nevena Subotića, koji je s porodicom živio u Americi.

-Neven je faktički odrastao u našoj kući i mogu reći našoj porodici.Po dolasku u Ameriku njegova porodica je stanovala u našoj kući. Neven je bio dobro i lijepo vaspitano dijete I veliki fudbalski talenat. Volio je fudbal, imao je veliku fudbalsku karjeru. Sa njim i njegovom porodicom smo i sada u kontaktu I po neki put se družimo – priča Ljupko.

U priču se uključuje i Stevan i dodaje da je s Nevenom i njegovim bratom u stalnom kontaktu.

-Oni su veliki patrioti i vole svoj zavičaj i otadžbinu. Spremi su da uvijek pomognu našim ljudima i udruženjima – kaže Stevan.

Iskazali su Todorići i spremnost da se uključe u doniranje opreme za potrebe Fudbalskog kluba Sloboda Nova Banaka. A Ljupko je poručio Slobodin dres sa brojem 14 i uzeo godišnju kartu za sve Slobodine mečeve. Dres i godišnja karta prvom prilikom biće poslani u Ameriku.

I to je još jedan mrkonjićka fudbalska neispričana priča, a ovakivih priča ima na stotine….

Teskt I foto: Slobodan Dakić