Kako se bliži 4.maj, jugonostalgičari se prisjećaju najvećeg sina naših naroda i narodnosti, Josip Broza Tita, kojem će se za koji dan obilježiti 35 godina od smrti. Ovo je priča čovjeka koji ga je pratio do poslednjeg sata njegovog burnog život,….
Teško nam je bilo gledati kako kopni. Bila je to velika tragedija. Mi smo bili uz njega do kraja. Pustili su nas da ga ispratimo kad su ga vozili na patologiju, opisuje posljednje Titove trenutke njegov kuvar i batler Jožef Oseli (66).
On je uz Tita proveo posljednjih sedam godina njegova života. Za njegovu prehranu brinuo se sve do smrti. Osjetljiv posao dobio je, kaže, slučajno.
– Radio sam u Skupštini Slovenije. Moj tadašnji šef često je odlazio na ispomoć u državnu rezidenciju na Brdo kod Kranja, a ja sam išao s njim pomagati kod prijema. Jednom su mu javili da će doći Tito na Brdo i trebalo je u kratkom roku sve pripremiti. Tadašnji šef predložio je moju suprugu Metku i mene, jer je mislio da ćemo nas dvoje zajedno lakše i bolje odrađivati taj posao. Imao sam 24 godine, a Metka 21. Došli su Tito i njegova supruga Jovanka s Brijuna, a upravnik Miro Dobrilovič nas je službeno predstavio. Poštovali smo sve ljude iz protokola i one koji su radili za njega, a i svi savjeti, pogotovo Jovankini, bili su nam dobrodošli – opisuje Oseli prve dane uz Tita početkom sedamdesetih.
S vremenom je upoznavao predsjednika SFRJ i s njim postajao sve prisniji.
– Supruga i ja smo bili s Titom od šest ujutro do jedan u noći. Mi smo znali ko dolazi, koje poklone dobiva, prezentirali smo mu ih, primili smo sve njegove goste i završavali smo kad je predsjednik bio gotov s masažom ili službenom posjetom. Tada bi mu Metka u apartman nosila ginseng, kineski čaj koji je i danas vrlo cijenjen. Mi kod kuće još čuvamo jednu kutijicu iz tog doba – prepričava Oseli.
Kaže kako Tito nije imao posebnih zahtjeva što se tiče hrane.
– Mi smo servirali različito meso, različite priloge, salate, sve je bilo na pladnju. Nismo mu nikad stavljali na tanjir. Samo je jednom odbio jelo. Donijeli smo puževe, a on je rekao: ‘O ne, ja baš ne bih jeo puževe.’ A sjećam se jedne anegdote kasnije kad su Jovanka i Tito već bili razdvojeni. Ona je bila na jednoj adresi, a on na drugoj. Bila je to neka večera izvan protokola. On je uzeo nešto malo i rekao konobaru: ‘Šaljite ovo Jovanki.’ Bio je vrlo pažljiv, To je znak da nije htio prekinuti s njom, iako su ga neki političari pritiskali – kaže slovenački kuvar koji se o Titovoj prehrani posebno brinuo pred smrt, kad je završio u bolnici u Ljubljani.
– Išao sam u bolnicu vidjeti gdje bi mogli spremati hranu, ali znate kako je to u bolnici – oni spremaju pet hiljada obroka. Izgleda kao da rade na traci. Kuhinja je bila već dotrajala, nisu ništa ulagali u nju. Četiri mjeseca vozili smo hranu s Brda kod Kranja u bolnicu. Mi smo brinuli za prehranu predsjednika i liječničkog konzilija. Metka je sve zapisivala. Ima i danas zapisano koliko je kašika pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla hrana, dobili smo hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute. Hranili smo ga dokle god je mogao jesti, a zatim se prešlo na infuziju. Metka se brinula i za uređenje sobe, da bi se ugodno osjećao – prisjetio se Oseli posljednjih Titovih dana.
Tito nikada nije bio na dijeti, ali Jovanka jeste.
– Došla su dvojica doktora s njom iz Beograda. Ona je za posebni način prehrane za mršavljenje čula od holandske kraljice. Onda je htjela i ona pokušati. A predsjednik Tito to nije znao. Pa u vrijeme ručka Metka poslužuje predsjednika, a ja nosim jela posebno pripremljena za Jovanku. On se počeo iščuđavati i pita:
”A Jovanka, što ti je to?”, a ona kaže: ‘Znaš, to je jedna mala dijetica.’ Pita on nju: ‘A jel’ ti znaš što treba za dijetu?’ Ona se zbuni, a on joj samo odgovori: ‘Za dijetu ti samo treba karakter!’ I tako je prošla dijeta i otišli doktori. Tito je pazio na prehranu jedino kad je imao problema s jetrom. Doktori su mu savjetovali da ne pije toliko viskija, da mu točimo jabučne sokove, sok od borovnice. Nikad se nije bavio fizičkom vježbom, samo bazen, fizioterapija, more, šetnje i sunčanje – rekao je Oseli, koji je kuhao i za Titove ugledne goste.
– Na Brijunima smo britanskoj kraljici Elizabeti II pripremili bosanski specijalitet, sarmice u vinovoj lozi s janjetinom. Elizabet Tejlor je voljela bifteke, a Ričard Barton meso na žaru i Džek Daniels. Za Gorbačova sam punio mjehure od rakova s paštetom od pastrmke, te tako sušio. Bio je oduševljen – dodaje Oseli, kojem je Tito uzor.
– On je uvijek bio optimista. Ispričaću vam anegdotu oko jutarnje kave. Dogovoreno je bilo da će Tito sačekati Novu godinu na Brdu. Donijeli su korpe mandarina s Brijuna koje su bile namijenjene da se podijele u škole i vrtiće. Ja ujutro taman počeo piti kavu i dođe ađutant Drago Mikelić. Kaže mi da me predsjednik zove u apartman. ‘Pa kakav predsjednik, moram popiti kavu, tek je šest ujutro.’ I ode on i to mu i kaže. Vrati se opet i kaže da me predsjednik stvarno treba. Odem ja gore, a Tito drži ruke iza leđa i šeta po sobi gore-dolje. Pita me: ‘Jel bila dobra kava?’ Opravdao sam se i rekao da uvijek ujutro pijem kavu i da nisam vjerovao da me ozbiljno traži. Onda me odvede na terasu i kaže: ‘Vidi koliko tu ima mandarina. Uzmi jednu za sebe i Metku, a jedna je za osoblje rezidencije. Ako ne uzmemo sada neku košaru, Jovanka će sve podijeliti – zaključio je.
Nema komentara