Piše: Miro Bjelić

U poslednje vrijeme, pogotovo pred ove izbore, bili smo svjedoci spominjanja razno raznih datuma u ime pojedinih ustanova i institucija. To slavlje je bilo popračeno jelom i pičem i uz pratnju lokalnih TV stanica. Čak na jednom mjestu predsjednik kućnog savjeta (jedne zgrade) uz prijenos jedne lokalne TV stanice, pred ove izbore, okupio je stanare te zgrade i kao svečanost pustio u rad popravljeni lift. Po završetku te “svetkovine” podijelio je popunjeni obrazac sa svojim ličnim podacima, zaokružen pod brojem “8”.

Kod nas je teško pričati o dobrim stvarima, kada oko sebe imate negativnu energiju, pa sam došao na ideju da kao sportski radnik (ne opšte prakse) imam pravo da predložim u svojoj lokalnoj zajednici, svoje viđenje sporta tj. kako doći do vrhunskog sporta i rezultata, jer su u lokalnoj zajednici zaposlene najviše “čate” koje “brinu” o sportu. Jedna, po meni, od takvih lokalnih zajednica je i današnja selendra Banjaluka. Zato predlažem Savjetu za sport selendre Banjaluka da još nije kasno da isprave ranije greške svojih predhodnika, a to je da odrede datum praznika kada je prva zlatna Olimpijska medalja došla u Banjaluku.

Po meni, taj nam je datum potreban da ga ubuduće slavimo kao praznik. Ako to nisu u stanju uraditi, neka (pošto postoji Dan mrtvih 01.11. i slavi se kao praznik) se u selendri Banjaluka odredi datum Preminulog sporta u lokalnoj samoupravi. Ja bi lično odredio kao sličan praznik i datum kada je FK “Borac” ispao iz Premijer lige BiH i datum 11. oktobar tekuće godine, kada se na spisku selektora RS BiH gospodina Bilala Šumana, za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, od 28 pozvanih igrača nije bilo mjesta ni za jednog igrača današnjeg RK “Borac”. Ovim događanjima je defakto preminuo sport u selendri Banjaluka.

Da bi vaskrso ponovo sport u našoj selendri, trebate u pomoć pozvati profesora Abasa Arslanagića, čovjeka sa najviše osvojenih trofeja sa Olimpojskih igara, Svjetskih i Balkanskih prvenstava, kako juniora, tako i seniora, ne računajući prvenstva i osvojene kupove u SFRJ, a obavljao je i funkciju selektora i trenera juniora Jugoslavije sa kojima je bio i prvak Svijeta. On bi trebao da pokaže lokalnoj zajednici, odnosno Savjetu za sport kako se stvaraju vrhunski sportisti za osvajanja medalja na zvaničnim svjetskim takmičenjima.