Neko reče da samo laici mogu misliti da je trka u eliti Srpske neizvjesna, i da se četiri ekipe bore za titulu. Možda se i bore, ali kao pobjednik uvijek izađe Krupa, po onom čuvenom Linekerovom da je fudbal igra u kojoj na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka!

Šta je to što ovu ekipu izdiže iznad ostalih, i što joj stavlja etiketu lidera već nekoliko godina, ili tačnije posljednju deceniju?

Ovaj klub naučio se dizati i kad padne! A to je najteže, i u životu, pa i u fudbalu. I uvijek su nešto naučili iz tih padova, i krenuli sigurnijim kolosjekom nego što su išli ranije.

Sjetite se agonije ovog tima tamo prije nekih 9-10 mjeseci. Prvo mukom izboren opstanak u društvu premijerligaša ,a onda odustajanje od iste, jer nije se više moglo. Komisija za licenciranje tražila je reflektore, njih nije bilo. Na stranu, što Krupa u drugim paramterima ne da može biti primjer svima ostalim velikanima (i danas), što plata nikada nije zakasnila dana, obaveze i porezi prema državi izmireni, pripreme određene i odrađene na vrijeme, stručni štab bez obzira na ime dobro potkovan fudbalskim znanjem, i kada stavite sve te parametre na jednu stranu, odluku Komisije na drugu, Krupa je morala i mogla igrati Premijer ligu. Ali nije. A onda po starom srpskom običaju dolaze “Tantalove muke” i kod nas. Dušebriznici su brže bolje predlagali da se klub izbaci u najniži rang takmičenja, i tako jedna zdrava priča ugasi (ni tada je ne bi ugasili). U tom “ludilu” Uprava odlučuje da kompletnoj ekipi koja je na zelenom terenu izborila opstanak da slobodno da po svojoj volji promjene sredinu, čekajući Godoa (čitaj: Izvršni odbor FSRS) da se izjasni.

Odluka dolazi 15 dana prije početka šampionata, i kreće se u novu ofanzivu. Najmlađi trener u istoriji Republike Srpske Vladimir Ilić prozvao je neke nove klince i zasukao rukave. Niko se nije razmetao izjavama idemo da “počistimo” ligu, ali bilo je jasno već na prvi pogled da u Krupi na Vrbasu nikome neće biti lako. Kada je u smiraj prelaznog roka došao iskusni Miloš Perović, da bude predvodnik mlađariji, bilo je jasno da će ova ekipa imati i glavu i rep.

Iza nas su 24 kola, i sada je svima jasno da ova ekipa ima kvalitet, ali i limite, ali nema granice kada je u pitanju individualni kvalitet, jer igrači poput Mrzića, Blaževića, Krnete….traže se kao “suvo” zlato na tržištu, i to jeste najveći dobitak sastava iz kanjona “Tijesno”.

Filozofija Vladimir Ilića jeste da uvijek nešto novo nauči i da nikad nije kasno da to primjeni na terenu. Gledati njegove treninge je neprocjenjivo, to slobodno pitajte igrače, jer upravo taj stepen znanja uz prirodan talenat i želju tvore dobitnu kombinaciju koja kaže da će “taj mali Bucin” završiti vrlo brzo u nekoj mnogo jačoj ligi, jer Evropa danas cijeni samo radnike. Vrijeme foliranata i šminkera više ne prolazi ni kod nas….

A, u cijeloj priči poput nekog dobrog duha iznad kluba lebdi briga porodice Ilić da se napravi to što se mora. Dragomir bi često znao reći “Kad god sam mislio da sam bacio novac, on bi mi se vrlo brzo vraćao višestruko”. Tako je i sa klubom, koji za sada košta mnogo više nego što se uspjelo naplatiti transferima, ali kada jednog dana neko sve to poravna, ostaće onaj teren sa prelijepom infrastruktorom, kao dokaz i potokaz da u životu ne treba uvijek igrati po “ustaljenim principima”, jer da je Krupa igrala po njima, bila bi i danas “bundesligaš”.

Ovo nije nikakva oda sastavu iz Krupe na Vrbasu, već samo retrospektiva onoga što se dešavalo u manje od godinu dana, i kako klub sa vizijom lako može sa dna doći do vrha, jer kada pada, zna da boli, ali još u padu zna da će ustati.

Krupa će sasvim sigurno prva proći kroz cilj, u to uopšte ne treba sumnjati, a šta će biti dalje, to samo gospod Bog zna…..