Na samo 30 kilometara od centra grada dom Fudbalskog kluba Gomionica u Bronzanom Majdanu nosi naziv “Maču Pikču”, jer neodoljivo podsjeća na sveti grad Inka, koji je smješten u Andima.

Zbog specifične spratnosti tribina i prirodne ljepote, stadion je dobio originalno i prepoznatljivo ime, a mnogi posjetioci upravo zbog ljubavi prema popularnoj “bubamari” dolaze da se uvjere u neobičnu sličnost sa svjetski poznatom destinacijom u Peruu.

Bronzani Majdan prepoznatljiv je i po manastiru Gomionica, u koji pristižu vjernici iz cijele Republike Srpske. Član Uprave kluba Dragan Panić istakao je da su mještani ponosni na stadion koji je u odličnom stanju.

– Trudimo se da budemo dobri domaćini. Nedjeljom je kod nas fudbalski praznik, igraju se prvenstvene utakmice. Sjećamo se i boljih trenutaka, kada smo igrali Drugu ligu Srpske, a sada Područnu fudbalsku ligu. Naš travnjak mogao bi odgovoriti i prvoligaškim izazovima bez pretjerivanja – rekao je Panić.

Dodao je da okolinu krase prirodne ljepote.

– Obližnje brdo neodoljivo podsjeća na Maču Pikču, kako se odnedavno zvanično i zove stadion – kaže Panić.

Predsjednik FK Gomionica Dragomir Batar naglasio je da klub funkcioniše već 23 godine te da s ponosom igraju na nadaleko poznatom stadionu.

– Dobili smo nezvaničnu titulu najspecifičnijeg stadiona u regionu. Ovdje kod nas je priroda čarobna. Kad sam gradio stadion na mom privatnom zemljištu nisam ni slutio da će steći ovakvu popularnost – rekao je Batar.

Dodao je da je ponosan na sve igrače.

– Težak je period generalno za sport jer je veliki odliv stanovništva, ali borimo se da klub živi jer bojim se ako bi klub prestao s radom, da bi umrlo i selo – rekao je Batar.

Prisjeća se slavnih vremena kada su na stadionu redom padali sadašnji prvoligaši, banjalučki Željezničar i Omarska, s kojom su imali veliki komšijski rivalitet, ali i sportsko poštovanje.

Batar kaže da nikada neće zaboraviti ni legende banjalučkog fudbala koji su ostavili neizbrisiv trag.

 – U klubu su radili neki od najeminentnijih fudbalskih stručnjaka u gradu koji, nažalost, više nisu s nama. To su Nenad Neno Gavrilović i Predrag Divljak i tada smo ispisali najsjajnije stranice istorije kluba. Bili smo osam godina stabilni drugoligaši Srpske. Neno Gavrilović je u idealnom timu “Borca” svih vremena što govori o veličini – rekao je Batar.

Prema riječima Dragana Panića, ovdje su rangovi gdje niko ne igra za novac, nego isključivo zbog privrženosti i lojalnosti prema lokalnom klubu, bez obzira na takmičenje u kojem igraju.

– Poslije utakmice uvijek imamo druženje koje je važno, jer smo tu uvijek da pomognemo jedni drugim. Kroz fudbal se stiču prijateljstva, najvažnije je da nema crvenih kartona i nekih ružnih povika ili startova. Trudimo se da budemo dobri domaćini, a tako nam uzvrate i naši protivnici na terenu kada kod njih gostujemo – rekao je Panić.

“Glas Srpske”