Neposredno po okončanju rata, ”mudre glave” oko SDS a su iskoristile zauzetost državnim ali i ličnim problemima stranačkog rukovodstva te su osmislile način kako da preuzmu stranku i zadrže je kao svoj plijen sve do danas. Osmišljen je način kako da borci I kategorije postanu ”jajare” iz vlastitih redova, koje su tokom rata bili u i oko Mjesnih zajednica, Kriznih štabova, isključivo sa ciljem izbjegavanja rata u čemu su i uspjeli. Brojni ”prvoborci” su postali doživotni članovi lokalnih boračkih rukovodstava jer su tokom rata utvdili načine i postupke održavanja na čelu. Do danas je ostala praksa da o svemu u Mjesnim boračkim organizacijama odlučuju pojedinci ili grupice. Tako imamo primjer da ti pojedinci i grupe šalju iste ”borce” ili borce svejedno, u banje dok najveći broj boraca I kategorije ne zna i nema načina da ode u banju koja se plaća iz budžeta.

Zašto je to tako možda je baš zbog načina na koji je proizveden neutvrđeni broj boraca I kategorije koji to nisu. Tako proizveden broj boraca I kategorije koji to nisu, se možda ne završava ni sa hiljadom ili dvije…. Upućeni tvrde da su takvi ”borci” doprinijeli da se vrši revizija kojom su ranjavani borci u borbama, iskasapljeni mecima i granatama od RVI I i II kategorije postali VI pa čak i VII kategorija RVI.

Upoznajmo se sa načinom na koji je utvrđivan status borca onima koji borci nikada nisu bili.

Uputstvo Ministarstva odbrane Republike Srpske o donošenju Uvjerenja o statusu boraca broj 08-831-28/97 od 14. 03. 1997. godine, bilo je osnov po kome su brojni članovi SDS a stekli status borca I kategorije iako nisu bili učesnici rata. Ministar odbrane u uvodu Uputstva navodi, da je osnov za donošenje Uputstva član 106 stav 2 Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 16/96).

 Na kraju 2. stava tačke 1. citiranog Uputstva je utvrđeno da se vrijeme u ratu u jedinicama bivše JNA-TO, priznaje i na osnovu poimeničnih spiskova ovjerenih od kriznog štaba opštine ili odbora SDS.

Brojna su lica stekla status borca I kategorije, a da ni jedan dan nisu proveli u jedinicama Oružanih snaga Republike Srpske ili SFRJ. Sa statusom borca I kategorije među brojnima je i aktivista SDS a koji je prije i poslije kao i tokom perioda od 1990. do 1997. godine, obavljao redovne radne zadatke u pravnom subjektu sa sjedištem u Banja Luci. Ovaj, danas borac I kategorije je kao SDS ov u to vrijeme mlad aktivista, bio ratni predsjednik jedne Mjesne zajednice na području današnjeg Grada, uživao je i druge privilegije u pravnom subjektu, koje su ga štitile od mobilizacije na koju su upućivane njegove, za razliku od njega, visoko obrazovane i stručne radne kolege. Bez obzira na političke promjene, ovaj SDS ov ”borac” I kategorije je i treću deceniju po okončanom ratu uživao privilegije i birao radna mjesta.