Rukometni savez BiH je u problemima prije nego što je i formiran! Biće interesantno vidjeti kako će se izboriti sa svim tim problemima koji će sigurno opterećivati novi savez. Ovo je za naš portal poručio Vojislav Rađa, istaknuti rukometni radnik iz Doboja i uvijek zahvalan sagovornik, koji se ne plaši u javnost iznijeti svoje mišljenje.

Neshvatljivo je da jedna ozbiljna institucija kao što bi trebao da bude RSBiH nema ništa osim Statuta! Nema registracionog pravilinika, poropozicija takmičenja, Disciplinskog pravilnika, Pravilnika o radu državnih reprezentacija, svih popratnih akata koje zahtjeva birokratija, i onda postavljamo pitanje na osnovu čega će da rade gospoda! Nemoguće je primjenjivati stare akte, jer oni nemaju nikakvu validnost. U problemu smo svi. Evo u RSRS imamo problema oko prelaznog roka ,kako registrovati igrače, da ne pričamo o ozbiljnijim stvarima – ističe Vojislav Rađa.

On smatra da ovakvo stanje djelimično je krivo i za krah u SEHA ligi, jer BiH je izgubila svog predstavnika u regionalnom takmičenju.

– Niko ne opravdava ljude iz Borca, ali ogromna odgovornost leži i na RSBiH, koji ničim nij zaštitio interese vlastitog šampiona. RSBiH je 2011. godine potpisao Ugovor o osnivanju lige, u koji su ušli sa 2% vlasničkih prava, i nije mi jasno da možemo biti van svega – poručuje nekadašnji selektor BiH reprezentacije, ali i trener Sloge, te Bosne u najsjajnim vremenima sarajevskog rukometa.

– Sramna je uloga i Srbije u cijeloj priči! Mi smo “braća” samo kad treba Srbija da nam ukrade nekog igrača za reprezentaciju ili klub. Navedite mi primjer kada je Srbija stala iza nekog našeg kluba, ili saveza. Eto, vam i poslednji primjer. U ligi je “velikan” Dinamo iz Pančeva, a Borca nema nigdje. Tako vam to rade braća Srbi, naravno mislim na rukometnu mafiju, s obe strane Drine.

Rađa se okrenuo i problemima vezanim u Rukometnom savezu Republike Srpske.

Bez Borca i Sloge nema rukometa u Srpskoj, upamtite to! A, poslednje četiri godine ova dva kluba, kao nosioci ovog sporta na našim prostorima nemaju niti jednog svog predstavnika u RSRS. I tako već četiri godine! To je tragedija, za koju smo i sami krivi, jer smo dozvolili da nam muljator Miličević oduzme sve što je bilo vrijedno u Srpskoj, ali i BiH – priča u jednom dahu Rađa, pa se okreće i na ono što možda najviše boli, gotovo nikakav status reprezentacije RS.

Miličević u medijima baci bombu kragujevčanku, “zapali” javnost dva-tri dana jeftinim forama, i od toga na kraju ne bude ništa! Reprezentacija RS u vrijeme Gligorića, Milanovića, Rađe seniora igrala je prijateljske mečeve, imali smo poseban status unutar EHF-a, ali Miličević je u poslednjih osam godina sve srozao, i teško da ćemo naprijed. Nažaost, ja bi volio da nije tako, ali postavite to isto pitanje predsjedniku, i vidjećete kakav ćete odgovor dobiti. Zato organizuju kampove po Trebinju, nekakvih omladinskih “izmišljenih” reprezentacija u kojoj igraju samo igrači iz četiri grada (Banjaluka, Doboj, Dubica i Brčko), koja se tad sastane i nikad više! RSRS svoje bitisanje može pokriti samo činjenicom da nam je cijela Republika Srpska tu, a to sada nije slučaj. U stvari, nas nigdje i nema, jer iza Miličevića kad jednog dana odstupi neće ostati ništa. Biblijski potop imao je svog Nou sa porodicom, rukometni potop neće niko preživjeti…..