Došlo je vrijeme da kažem kraj! Ne kraj fudbalu, već jednoj epohi, onoj igračkoj, a sasvim sigurno ostajem drugovati uz loptu, jer ona je moj život!!! Ovako je započeo priču za naš portal Bojan Puzigaća, koji je sa 35 godina na leđima odlučio da okači kopačke o klin.

Preko “Čaira” i BSK-a, pa Borca (u tri navrata), Čelika, Sarajeva, Krakovije, Voždovca do Krupe.

– Odlučio sam se za ovako, jer mislim da je došlo vrijeme za mlađe igrače. Bolje da se oprostim na nivou Premijer lige, nego u nižim ligama. Mogao sam fizički još igrati godinu, dvije, ali nisam želio. Mlađi trebaju da dobijaju šansu. Odluka je bila teška, jer ovo radim 17 godina kao profesionalac. Nije bilo lako, ali što prije shvatim da je kraj to bolje, isto bi bilo teško i za godinu ili dvije, tri… Osjećam se kao mladi penzioner – pomalo u šaljivom tonu priča Puzigaća, ali i u toj šali ima i te kako istine….

Moglo bi se satima pričati o uspjesima, velikim utakmicama, derbijima, međunarodnim nastupima. Ipak, i on sam izdvaja nekoliko stvari.

– U karijeri je bilo dosta i uspjeha i neuspjeha. Poraza i pobjeda, to i je ste fudbal. Naravno da pamtim samo dobre stvari. Bilo je dosta golova s obzirom na moju poziciju, najdraži su mi protiv Borusije, Atromitosa i na derbiju protiv Željezničara. Takođe, pobjede nad gradskim rivalima. Osvojio sam dvije titule u BiH sa dva različita kluba. Oba moja, Borac i Sarajevo! Smatram to velikim uspjehom, kao i Kupove, uostalom za to se i igra cijele godine, da budeš najbolji. Fudbal mi je dao mnogo toga , najviše i najvažnije puno prijatelja za cijeli život u različitim gradovima. To je najvažnije na kraju svega, to ostaje. Kada pričam o klubovima, ipak moram reći da je Borac ispred svih, išao sam, vraćao se, prolazio sve i svašta, ali ljubav je ostajala. Drago mi je vidjeti da Borac igra veoma važnu ulogu, i tako i treba da bude – priča Bojan.

Ostaje i žal, za nekim stvarima…..

– Nisam nikad odigrao utakmicu za reprezentaciju BiH, iako sam dva puta bio što se kaže na pragu. Jednom u Borcu, drugi put u Sarajevu, ali poziv je izostao. Bila bi to prava što se kaže kruna, da sam makar jedan put i jedan minut igrao, jer mnogo toga je prošlo kroz repku,. ali šta je tu je – nastavlja Puzigaća.

A, slijede novi izazovi, baš tamo gdje je sve počelo na “Čairama”, vodiće BSK, danas reginalca Srpske, koji hita ka drugoligaškim vodama.

– Imao sam ponudu Krupe da budem sportski direktor, potom da budem pomoćni trener, imam trenersku licencu, ali sam se odlučio da krenem samostalno. Hoću da se posvetim trenerskom poslu, da budem pošten, odan poslu, i da se nadam uspjehu. BSK je nekada bio prvoligaš, možda opet bude – ostao je zagonetan Puzigaća.