Žarko Đekanović iz Kotor Varoša jedini je vunovlačar u podvlašićkom kraju. Da je posla sve manje govori i podatak da Žarko radi sa jednom mašinom, koja je i više nego dovoljna za potrebe ovoga kraja.
– Sve je manje dobrih prelja u selima na sjevernim obroncima Vlašića. Žene koje su znale s preslicom, vretenom i pet igala polako napuštaju ovaj svijet, a nema ko da ih zamijeni. Ove današnje djevojke bježe od bilo kakvog rada. Neće da imaju ništa sa poslom u polju i na njivi, a tek sa pređom i vunom. Pa većina njih i ne zna kako vuna nastaje. Proces šišanja ovaca za njih je misaona imenica. Sve polako izumire, pa tako i ovaj zanat – počinje priču Đekanović.
Ne krije da je razočaran stanjem stvari, ali ne žali ni za utrošenim trudom, jer kaže za njega nema veće sreće od vreće vune u radnji.
– Vuna nije na cijeni, nema organizovanog otkupa, pa je stočari bacaju ili daju u bescijenje. Nekada se od ovoga posla moglo lijepo živjeti. Moj đed je prerađujući vunu prehranio porodicu, a ja sam naslijedio zanat. Ipak, vjerujem da poslije mene neće niko sjesti za stroj. Ne zato što ne žele ili nemaju volju, već jednostavno što od toga nema vajde. Možete vi nešto voljeti, ali treba gladna usta nahraniti – iskren je Đekanović.
Prošle godine je u jedinoj vunovlačarskoj radnji u Kotor Varošu prerađeno tek nešto više od 1.000 kilograma vune. Vunu donose, uglavnom, bake iz Maslovara, Grabovice, Vrbanjaca, Teslića i Kneževa.
– Dešava se da vunu donesu i muškarci, ali uglavnom oni koji imaju mlađe žene, pa ne žele da svoje ljepše polovine šalju u radnju kod vunovlačara. Stroj na kojem radim je moja porodica kupila prije posljednjeg rata od starog vunovlačara Nikole iz Srbije. U Nikolinoj radnji se osamdesetih godina radilo u dvije smjene, jer je većina ljudi u planinskim selima nosila vunenu garderobu. Stočari bi s jeseni, nakon šišanja ovaca, u džakovima u Kotor Varoš sa Vlašića donosili vunu, koja je bila izuzetnog kvaliteta, a na planinu bi se vraćali sa obrađenom i obojenom vunom spremnom za pređu. Zanat polako izumire, a u ovom dijelu BiH vunovlačarske radnje postoje još samo u Banjaluci i u Ukrini kod Prnjavora – priča Đekanović.
Početkom devedesetih godina u dolini Vrbanje i u podvlašićkom kraju radilo je pet vunovlačarskih radnji, posla je bilo napretek, a od prerade vune živjele su cijele porodice.
Nema komentara