Veoma zanimljiv komentar kapitena ŽFK Sloga Prijedor Une Pjević na svom Fejsbuk profilu, koji prenosimo u cjelosti, i koji možda pokazuje gdje nam je sport danas, pogotovo onaj ženski…..

Obraćam se javnosti, nadležnima (ne Vama koji ste korumpirani) i svim ljudima dobre volje.

Tema je opet ženski fudbal i svi Vi koji pratite moj rad i rad mog kluba, znate o čemu se radi.

Od dana takozvanog razdvajanja kluba na dvije strane, mjesecima nismo mogli da registrujemo klub. Ne znam da li postoji negdje da devet puta vrate jedan te isti statut kluba jer navodno svaki put nešto nedostaje, ponekad i zarez u tekstu?

Sve smo “digli”, uspjeli da registrujemo klub međutim nismo dobili finansijsku podršku grada. Nema veze jer su naši roditelji, Naš market, trener i igračice priveli našu prvu sezonu kraju.

Gradski derbi između ŽFK Sloga Prijedor i ŽFK Prijedor po drugi put maksimalno ispraćen od strane publike i završen je 1:0 u korist moje ekipe, potpuno zasluženo tri boda pripala su nama, ali ipak samo na kratko. Izgleda da više nije dovoljna pobjeda da bi se uzela tri boda.

Da taj poraz toliko boli već pomenutu ekipu odnosno vodeće ljude zbog kojih i postoje dva kluba u Prijedoru, govori činjenica da je drugi klub podnio tužbu za postojanje ili nepostojanje specijalnih ljekarskih pregleda naših igračica. Statut ste nam vratili devet puta ali u Comet sistemu niste naglasili da deset djevojčica nema pravo nastupa? Kako nema kategorisano? Kako nikada niko na utakmici nije tražio to? Kako je moguće da se žalite da su vas porazile djevojčice koje imaju 15 i 16 godina? Mislim da je to nešto što ste trebali sakriti, ali izgleda da osjećaj za sramotu nije prisutan kod svakoga.

A L I, kako objasniti onima koji su vam dali 16 000 KM za tekuću godinu da ste izgubili od kluba kojem su dali 0 KM za istu godinu?

Najgore u životu je kada si nekome dužan, a vi ste dužni opravdati svoj dobijeni novac, a mi idemo kući srećne i ne pravdamo se kakav god ishod bio.

“Para vrti tamo gdje burgija neće”

Vi se sigurno “vodite” tim da trebamo zaštititi curice i njihovo zdravlje ali mi se odmah sjetimo jedne Nine Latinović.

Kao i 90% nas koje smo u ova dva Prijedorska kluba, Nina Latinović je bila igračica ŽFK “Prijedor”. Ona je jedna od prvih koja je postavila stubove tom klubu. 2020. godine na prvenstvenoj utakmici u Zvorniku, Nina je zadobila najtežu povredu koljena zbog koje je napravila pauzu od skoro dvije godine. Na molbu za pomoć od kluba oko saniranja iste povrede, operacije u privatnoj klinici u Banjaluci, skupim terapijama, dobila je odgovor da je klub imao propust i nije uplatio zdravstveno osiguranje. Samim tim nije dužan da plati odštetu iste. To je usmeni odgovor pred cijelim kolektivom na sastanku od strane vodećih.

Ninina majka je tada telefonski pozivala vodeće i dobijala odbijanje za pružanje pomoći od strane istog. Kako nakon toga da ostanemo u klubu gdje su nas gledali kao potrošni materijal?

Imate li srce i dušu?! Pitate li se kako je bilo Nininoj majci, kako je svoju jedinu ćerku gledala na štakama, kako joj je platila sve te velike troškove?

Sram vas bilo za svaki dinar koji ste nam “dali”.

Sram vas bilo za svaki pređeni kilometar koji smo prešle.

Sram vas bilo za svaki stres naših roditelja, tetki, baka, djedova.

Uzeli ste nam tri boda koja smo zaslužile na pravdi Boga!

Od početka želite samo novac, dobili ste ga pa navodite 2100 KM godišnje za kancelarijski materijal.

Ako kupujete zlatne olovke od tolikih para, upišite istom tom olovkom PORAZ 27.05.2023.

Mi ćemo zapisati današnji datum najveće nepravde i neljudskosti do sada, a za vas imamo molbu.

Uzimajte novac, to vam najbolje ide, a nas pustite da igramo fudbal, to je ono što nama dobro ide, izgleda bolje nego vama.

Igračice iz “protivničkog” kluba želim da pitam, da li ste srećne sa ta tri boda?

Čestitam Vama koje jeste, a posebno Vama koje niste.