Jedan od najboljih fudbalera banjalučkog Borca u njegovoj novijoj istoriji, Darko Maletić, i definitivno je odlučio da se, nakon dvadesetogodišnje karijere, povuče u zasluženu ”penziju” i ”okači kopačke o klin”!

Dres tima sa Gradskog stadiona nosio je u četiri navrata, a nastupao je i za Celje, Rapid Beč, Zenit, Šinjik, beogradski Partizan, Koblenc, Aktobe i mostarski Velež, a dres reprezentacije BiH oblačio je u 18 navrata, te postigao i jedan pogodak.

Imao sam dosta problema sa posljednjom povredom jer je oporavak nakon operacije, umjesto predviđenih dva ili tri mjeseca, trajao mnogo duže i kako još uvijek nisam spreman odlučio sam da, u 36. godini, završim karijeru. Želio bih da se zahvalim svima koji su, na bilo koji način, doprinijeli mojoj karijeri, prije svih Borcu, ali i ostalim klubovima i saigračima, vama novinarima od kojih me neki prate tokom cijele karijere i, posebno, svojoj porodici. Imao sam tokom ovih godina i uspona i padova, ali generalno gledajući, nemam razloga da ne budem zadovoljan karijerom koju sam imao. Dao sam mnogo fudbalu, ali sam od njega dobio mnogo više – istakao je Maletić na konferenciji za štampu na kojoj je ozvaničio kraj karijere.

Prema njegovim riječima, uspio je da ostvari većinu svojih dječačkih snova, a za onim što nije uspio, i ne žali previše.

Kad sam bio pionir želio sam, kao i većina banjalučkih dječaka, da zaigram u Borcu i to mi se ostvarilo. Želio sam, takođe, da obučem dres nekog od ozbiljnih klubova sa područja bivše Juge, i to sam, prelaskom u Partizan, ostvario. Takođe, ispunila mi se želja da zaigram u Evropi kao igrač nekog od zaista jakih klubova, boravkom u Zenitu sam i to ostvario, baš kao što sam sam sebi ispunio želju da zaigram u reprezentaciji BiH – pojasnio je Maletić.

Odigrao je i ogroman broj utakmica i sigurno da postoji neka koja mu je ostala u posebnom sjećanju i mnoge je iznenadio odgovor.

– Mislim da je prekretnica u mojoj karijeri bila utakmica protiv odriča Maksime, odigrana još u sezoni 2000/01. Ušao sam u igru sa klupe, postigao dva pogotka u našoj pobjedi od 5:1 i pokazao i sebi i drugima da mogu. Istina, igrao sam i prije, nekada bolje, nekada slabije, ali je to bio meč u kojem sam se i definitivno ”prelomio”. Kada su u pitanju utakmice koje se pamte, svakako da ih je dosta bilo. Imao sam priliku da igram protiv zaista vrhunskih ekipa, a meni jedna od dražih je protiv Crvene zvezde kada smo ih, sa Zenitom, eliminisali iz Kupa UEFA. Nadalje, svaka utakmica reprezentaciju ima svoju posebnu draž, a meni je posebno ostao u sjećanju duel protiv Kristijana Ronalda. Igranje protiv njega je bila zaista prava privilegija.

Kada su u pitanju neispunjene želje njih, prema njegovim riječima, i nije bilo previše.

Idealno bi bilo da sam, recimo, igrao za Barselonu, ali to ipak nije bilo realno. Ovako, ostale su mi dvije stvari zbog kojih mi je pomalo žao. Prva je ta što nisam u Zenitu ostavio malo dublji trag, a mislim da sam mogao samo da sam imao malo više šansi, a druga je ta što sa reprezentacijom BiH nisam izborio plasman na Evropsko prvenstvo. Dijelilo nas je u Francuskoj nekih 12 minuta do tog uspjeha, ali sudbina je htjela drugačije – prisjetio se Maletić.

U svojoj, gotovo dvadeset godina dugoj, karijeri igrao je sa dosta velikih fudbalera, ali su njih četvorica ostavila poseban utisak.

Zaista je teško odlučiti ko su najbolji fudbaleri sa kojima sam igrao, ali ako već moram, to su Stevan Jovetić, Edin Džeko, Zvjezdan Misimović i Andrej Aršavin, ne nužno tim redoslijedom. Igrao sam u četiri navrata u Borcu, u različitim generacijama, i mislim da je ona iz sezone 2000/01, kada smo osvojili prvu titulu šampiona Republike Srpske, bila posebno jaka, i zaista je šteta što tada nismo imali zajedničku ligu pa da pokažemo da smo bili najjači u cijeloj BiH. Takođe, generacija deset godina kasnije, sa kojom sam postao prvak BiH, bila je za svako poštovanje.

Tokom svih ovih godina doživljavao je razne sretne, ali i neugodne trenutke, no o njima i ne razmišlja niti želi da ih se prisjeća.

Svakako da je i takvih trenutaka bilo! Uostalom, većinu svoje karijere sam igrao vani, sam i bez porodice, suočavao se sa mnogobrojnim problemima od kojih je ponekad nostalgija bila i najveći. Bilo je i nepravdi prema meni, ali sam sve izdržao i nikada nisam pomišljao da ostavim fudbal – kategoričan je Maletić.

Na proljeće oproštajna utakmica

Press konferenciji je prisutvovao i direktor Borca, Stojan Malbašić, i sam nekada Maletićev trener, koji je naglasio kako mu je bila čast da sarađuje sa takvim igračem, a potom dodao kako će mu se klub odužiti na pravi način.

U Borcu razmišljamo da na proljeće, u skladu sa slobodnim terminima, organizujemo jednu prijateljsku utakmicu sa atraktivnim protivnikom na kojoj bi se Darko i zvanično oprostio od našeg dresa. On je to svojim ponašanjem i odnos i zaslužio – rekao je Malbašić, ne negirajući ideju da bi to mogao da bude i beogradski Partizan za koji je Maletić nastupao u periodu između 2006. i 2009. godine.