Na Perduhovom groblju u Banjaluci, sahranjen je Branislav Pajić Paja, možemo slobodno reći kao jedna ikona grada na Vrbasu, pogotovo ona sportska, fudbalska…..

Otišao je, a nije znao da je veliki.

A to su vidjeli svi oni koji su došli na posljednji oproštaj od Paje. Nekoliko stotina njegovih prijatelja, fudbalera iz svih banjalučkih klubova, nekadašnjih i sadašnjih, sportskih radnika, trenera, sudija, šampiona u drugim sportovima, sportskih novinara…..Jednom riječju, Paja je skupio na jednom mjestu ono što danas u Banjaluci teško da može ko. To je bila njegova veličina, a da je bila sluha među onima što vole reći da su “veliki”, i da su znali cijeniti takve kao što je bio i sam Paja, možda bi još on šetao od “Predgrađa” do “Rosulja”, pa na Gradski, pričajući nikada dosta ispričane priče sa putovanja u Beograd na finale Kupa Maršala Tita, ili onog čuvenog u Osijek, kada se borilo za opstanak, i kada je cijela Banjaluka bila na “Gradskom vrtu”.

Kako god bilo Paja je i na poslednji put bez povrataka otišao sa zastavom trobojkom i petokrakom SFRJ, živjeći do posljednjeg damara kao Jugosloven, sa čuvenim natpisom na majici “Bravar je bio bolji”.

Dirljiv oproštajni govor čitao je Vinko Jungić, Pajin kapiten i saigrač sa “Predgrađa”, pa ćemo ga i mi prenijeti u cjelosti:

Dragi naš prijatelju Branislave ili PAJA kako smo te obično zvali i sa tim imenom si bio poznat u našem gradu, ali i u širo regiji i fudbalskoj javnosti.

Meni je pripala čast, ali i velika obaveza da kao tvoj dobar i dugogodišnji prijatelj i saigrač u našem FK Željezničar ili kako smo ga mi uvijek zvali Željo sa Predgrađa kažem nekoliko riječi o PAJI – fudbalskoj legendi  Želje sa Predgrađa.

Pričati o tebi i tvojoj dobroj duši je privilegija,ali nimalo nije lako jer nešto se može iz tvoje bogate fudbalske karijere slučajno izostaviti i ne reći.

U jutarnjim satima tog 28.januara 2025 godine  sa velikom tugom , ali i nevjericom smo primili tužnu vijest da si iznenada preminuo u svojoj 67 godini. Koliko je to bilo iznenađujuće i bolno za svu fudbalsku regiju svjedoči i činjenica da su svi sportski ali i informativni portali tokom dana objavljivali glavnu sportsku informaciju pod naslovom „Preminula fudbalska legenda Želje sa Predgrađa“, a i mnogi  bivši tvoji saigrači i prijatelji su po društvenim mrežama sa tugom i nevjericom primili ovu tužnu vijest da si nas nažalost zauvijek napustio.

Dragi PAJO, govoriti o tvom životu, odrastanju, školovanju i slično neću govoriti, pošto smo u to naše vrijeme šezdesetih godina prošlog vijeka svi mi koji smo tada odrastali  imali slične živote, koji smo poticali iz radničkih ili poljoprivrednih porodica živjeli skromno i zadovoljno za tadašnje vrijeme i naravno najviše voljeli trčkarati za običnom gumenom loptom, jer je prava fudbalska kožna lopta u to vrijeme bila rijetkost i sa istom smo se prvi put sretali kad smo kad dječaci počeli trenirati po lokalnim fudbalskim klubovima.

U proljeće prije tačno 50 godina kada sam kao dvadesetogodišnjak došao u FK Željezničar na Predgrađu,  između ostalih u to vrijeme iskusnih i poznatih fudbalskih imena, zatekaso sam i Paju, golobradog, ali veoma žustrog  mladića  koga su saigrači oslovljavali sa PAJA. U našem Žellji si bio i golman i špic igrač kako smo mi to u to vrijeme zvali centarfora, ali najviše si ostavio trag kao odbrambeni igrač ili kako smo to tada zvali „BEK“igrajući dosta godina i samnom u paru i to si često spominjao kao najstandardnija  ekipa Želje u sastavu, Tešić, Jungić, Pajić i tako redom.

U našem Želji si bio neprekidno kao fudbaler rekordnih 27 godina, promjenivši nekoliko rangova takmičenja, u to vrijeme od popularne Krajiške Zonske lige, do kasnije drugih rangova takmičenja koje su u to vrijeme fudbalski savezi to formirali i određivali i gdje se  naš Željo takmičio. Ondašnje rukovodstvo Želje organizovalo je u tvoju čast oproštajnu utakmicu protiv jednog njemačkog trećeligaša.

Ono što zasigurno znam i što te krasilo kao fudbalera da si na terenu bio kao „britka sablja“, da si bio jako korektan i pošten igrač, da nikad nikog nisi namjerno udario ili faulirao, poznat je bio tvoj „KLIZEĆI START“  koji je mogao ući u fudbaske udžbenike kako se sportski, viteški i junački igra i izgra za boje svoga i voljenog kluba.Znali su to i svi tvoji mnogobrojni protivnici koje si na fudbalskoj areni čuvao i igrao protiv njih i svi su hvalili tvoju borbrnost, ali iznad svega tvoju korektnost i sportsko ponašanje.

U običnom životu i druženju mimo fudbaskog terena, bio si prava „DOBRICA“, miran, povučen i iznad svega pošten momak.

U našem Želji si na neki način bio prisutan pedesetak godina, ali ti si ostavio i duboki trag i poštovanje gotovo u svim fudbalskim klubovima u Banja Luci, pored Želje najviše u FK Krajina iz Rosulja, gdje si do zadnjeg dana pomagao u radu i funkcionisanju kluba, a znao si sve doskora da protrčiš i po nekoliko krugova oko igrališta u Rosuljama.

Znaju te svi dobro i u našem fudbalskom velikanu Borcu, godinama si pratio utakmice istog, a u vrijeme zlatne generacije Božura Matejića išao si i na sva gostovanja Borca.

Svi su te voljeli i poštovali, a pozivan si i bio gost druženja najpoznatijih fudbalera bivše Juge koje svake godine organizuje poznati fudbaler Želje iz Sarajeva Nikola Nikić, u svom rodnom Skugriću, gdje si i prošle godine bio poslednji put.

Svi znamo za tvoje veliko drugarstvo sa poznatim fudbalerima iz  naše bivše Juge, a posebno je i dugotrajno druženje i prijateljstvo bilo do poslednjeg dana sa legendom Borca Božurom Matejićem, čijem prošlogodišnjem povratku u Banja Luku iz Beograda si se posebno obradovao i kojeg si dovodio na utakmnice na Predgrađu, što nam je bila posebna čast. Voljeli su te i bili prisni s tobom i poznata imena i fudbalske legende Blaž Slišković, Dragan Stojković Piksi i mnogi drugi sa kojima si se dosta puta fotografisao. Bio si gost i na poslednjem druženju „Dani fudbala u RS“ u organizaciji FSRS u hotelu Bosna u Banja Luci.

Tvoja požutjela sportska arhiva koju si uredno sakupljao svih ovih godina je najviše korištena kad smo prošle godine izdali i štampali Monografiju povodom jubilarne proslave „100 godina Želje sa Predgrađa“

 Znamo da je bilo  u određeno vrijeme  i nepravde koja je učinjena prema tebi, kao npr. tvog izostavljanja sa jednog gostovanja Želje u Njemačkoj, prije nekih tridesetak godina, i da  to  nikad nisi oprostio svome Želji, ali dragi Pajo život je takav satkan od sreće, radosti, tuge ali i nažalost i nepravde.

Sadašnje rukovodstvo FK Željezničar ST je povodom 100 godišnjice  postojanja i rada kluba  je prepoznalo tvoje dugogodišnje djelovanje u klubu, te je istim povodom za tvoj ongažman dodjelilo jedno od najznačajnih priznanja PLAKETU kao simbol  dubokog priznanja i zahvalnosti.

Na kraju da kažem da si poslednjih nekoliko godina bio redovan posjetilac svih utakmica Željezničar ST na Predgrađu i zajedno sa malo nas bivših fudbalera Želje  radovao se pobjedama i tugovao u porazima.

Dragi naš PAJA toliko o tvojoj bogatoj i dugogodišnjoj fudbalskoj karijeri.

Na kraju moram da spomenem dragi naš PAJO da si bio jedan od rijetkih  jugonostalgičara, u Banjojluci je bio prepoznatljiv tvoj bicikl na kojem se vijorila jugoslovenska trobojka sa petokrakom. Bio je prepoznatljiv i tvoj imidž u oblačenju sa majicom na kojoj je bio drug Josip Broz Tito  i ono  „Bravar je bio bolji „ bez koje nisi nigdje išao, svake godine si posjećivao Beograd i kuću cvijeća gdje je sahranjen Tito, a skoro si mi pričao  da su poznati glumci i druge javne ličnosti u Beogradu tražili da se fotografišu stobom i jugoslovenskom trobojkom. Zbog svega ovog djeca na igralištu  Krajine  u Rosuljama su te iz milja oslovljavali sa nadimkom „TITO“,između ostalih i moji unuci koji su te obožavali i nemogu da shvate da te neće više viđati na igralištu Krajine.

Eto takav je bio naš PAJA „Legenda sa Predgrađa“.

Dragi naš PAJO, ostaćeš u našim srcima i našim mislima kao jedan dobrica i poštenjačina zauvijek. LEGENDE NIKAD NE UMIRU.

Dragi naš PAJO Počivaj u miru! Neka ti je laka ova zemlja u koju danas polažemo tvoje tijelo.

Svim članovima porodice ispred FK Željezničar i ostalih fudbalskih kolektiva iz Banja Luke i Regije upućujemo iskreno saučešće.

NEKA TI JE VJEČNA SLAVA DOBRI NAŠ PAJO!